Datum objave: 03. Prosinac 2020

NAŠA KOLUMNA / Kako je šibensku nevistu zimsko kupanje potaknulo na ramišljanje o razvoju zimskog turizma u Šibeniku

Karmen Jelčić
Karmen Jelčić
„Uuuuu, Bože, što je hladno!“ vrištala sam uranjajući prošli tjedan u more. Ali već nakon nekoliko trenutaka žustrog mlataranja rukama i nogama poriv da izletim van je nestao. „Ma zapravo je baš dobro!“, mislila sam ponosno plivajući nekoliko krugova. Neću vam lagati da je lipo i ugodno kao što su ljetne banjade ali je zato zdravo, a u vrijeme gripe i korone nije na odmet dodatno poraditi na prirodnom jačanju imuniteta. 
 
 
Za to mi je dobar primjer dala moja prijateljica, šibenska novinarka Diana Ferić koja se već godinama kupa u moru i u prosincu što i motivira nas malo osjetljivije na temperaturu mora
Na sjeveru Europe gdje  je temperatura mora kudikamo niža nego u Dalmaciji, tradicionalno se organiziraju zajedničke zimske banjade (često uz liječnički nadzor), a novi trend među mladima tople Kalifornije su druženja gdje se sudionici uz bodrenje grupe na nekoliko trenutaka spuste u kadu punu hladne vode u kojoj plutaju  kockice leda. 
Kod nas je situacija takva da te čak za lijepih dana, dok je temperatura mora prihvatljivih 18 stupnjeva Celzijevih, prolaznici u čudu gledaju, kao nekog frika, čim umočiš noge. Kada smo kod toga, gacanje u hladnoj vodi dio je prirodne zdravstvene terapije koju je prije 150 godina razvio bavarski redovnik Kneipp, a koja se diljem svijeta i dan danas primjenjuje, kako u toplicama tako i kod kuće. Kažu da se čovjek izliječio od teške bolesti  plivajući u hladnom Dunavu pa poklonici terapije hladnom vodom, stručno zvane krioterapija, usred ciče zime veselo ulaze u mrzlu rijeku, jezero ili more koji su bitno hladniji od našeg Jadrana.

Zimsko kupanje osim tijela definitivno čeliča i volju jer tko god je probao, zna da nije lako savladati unutarnji otpor. Iz iskustva tvrdim da je bitno lakše kada se čovjek prije toga dobro zagrije, primjerice u finskoj sauni, koja je još jedna od rekreativno-zdravstvenih tradicija sjevernijih krajeva. Očeva tvrtka u Njemačkoj već je prije 50 godina za svoje menadžere uredila mali rekreacijski centar sa saunom. Zahvaljujući tome i moja obitelj jednom se tjedno preznojavala u sauni a onda bi se, crveni i zajapureni od vrućine, od nogu prema gore zalijevali hladnom vodom ili, meni najdraže, valjali po svježe napadalom snijegu (kojega je tada još bilo u obilju). Moj muž se, pak, sjeća kako je početkom 70 tih s društvom guštao u vrućim bazenima Čateških toplica iz kojih bi povremeno izlazili, izribali se snijegom i grudali, a onda natrag u topli bazen.Topli, hladni ili naizmjenično toplo-hladni nadražaji koji se na višestruko pozitivne načine odražavaju na naše zdravlje, mnogi od nas instinktivno ju primjenjuju ne sluteći da je termoterapije cijela nauka.   

Da se vratim svom zimsko-plivačkom iskustvu s početka priče. Čim sam izašla iz mora odmah sam se toplo obukla (uključujući termo čarape), umotala se u dekicu i odmarala na popodnevnom suncu. Puhao je lagani vjetrić, ćutio se miris obližnjih borova a za razliku od ljeta, čuli su se jedino galebi i prigušeni glasovi dvojice ribiča. Ne može bolje!
Uvjerena sam da bi isto tako mislili i mnogi drugi ljudi, pogotovo oni koji tijekom zime danima ne vide sunca, svakodnevno udišu zagađeni zrak, izgubili su doticaj s prirodom i sobom, od stalne izloženosti, buku više i ne čuju a svježu i zdravu hranu prerijetko konzumiraju. Većina ljudi liječi se ili prelazi na zdraviji način života i prehrane tek nakon što osjete neugodne simptome, dakle kada počinju obolijevati.  Svi znamo da je bolje spriječiti nego liječiti ali nismo dovoljno odlučni, disciplinirani ili organizirani pa nam dobro dođe stručna podrška i pomoć. U tom smislu se raspoznaje svjetski trend prema jačanju otpornosti organizma i prevenciji bolesti pri čemu priroda igra ključnu ulogu -  zrak, voda, aromatično bilje, sol, blato, hrana. Uz ljudsko znanje i umijeće ti prirodni resursi pretvaraju se u atraktivnu i poželjnu turističko-zdravstvenu ponudu iliti hidro (kryo), helio, aroma, aero, oleo, solnu, blatnu terapiju ili terapiju hranom. 
Naravno da postoje ponude po lječilištima i wellness centrima, međutim, koliko znam, u našem okružju ne postoji holistički centar zdravlja koji bi na seriozan i organiziran način, pod jednim krovom, objedinio razne prirodne pristupe liječenju i unapređenju zdravlja. S obzirom na to da sve više firmi smatra kako se isplati ulagati u zdravlje djelatnika te da su i neka strana zdravstvena osiguranja počela sufinancirati prevencijska liječenja, izgradnja centra zdravlja čini se kao dobra i profitabilna ideja. Kada bi bili prvi na ovom prostoru investitori bi imali znatnu konkurentnu prednost a grad enorman potencijal za produženje turističke sezone!
U Šibeniku čak postoji idealno mjesto za jedan takav zdravstveno-turistički kompleks i to nadomak starog grada, na području zone TEF-a. Koliko sam shvatila iz nedavno predstavljenih razvojnih planova tamo će nastati standardni miks hotela, apartmana, sportskih sadržaja i vezova – ni po čemu posebno ili prepoznatljivo. A to područje zaslužuje više od toga, cjelogodišnju atrakciju. Podijelit ću s vama svoju viziju.
Zamislite kompleks, uz more, koji zahvaljujući neobičnom, organskom obliku i  uklopljenosti u prirodni okoliš oduševljava na prvi pogled. U izgradnji bi se koristili ekološki i održivi lokalni materijali kao kamen, drvo, sijeno, blato, opeka. Krajobrazni arhitekti pomno bi projektirali uređenje okoliša koji bi imao prepoznatljive zone - za neformalno okupljanje, vježbanje, sunčanje, zračne kupke, gacanje po vodi, opuštanje i meditaciju, izložbe, razonodu. Kompleks bi se ekološki učinkovito grijao a hlađenje i provjetravanje bili bi osmišljeni na što prirodniji način. Za čišćenje prostora koristila bi se eko-friendly sredstva a zrak bi se prema potrebi dezinficirao UV-C svijetlom. Higijenske potrepštine, sapuni, eterična i masažna ulja – sve bi bilo prirodno, iz domaćeg uzgoja i proizvodnje. 
 
U mislima osmišljavam razne sadržaje koje bi se meni i ljudima koje poznajem sigurno sviđali. Recimo, svijet sauna (finska, turska, infracrvena), naravno u blizini mora da se oni koji to žele, mogu rashladiti u bočatom moru (koje se smatra ljekovitim). Fora bi bio i zatvoreni, grijani, infinity bazen koji se napaja prirodnom vodom iz kanala i onim zimogroznima omogućava kupanje u prirodnoj vodi. Sportašima bi se sigurno sviđala mogućnost korištenja hladne komore a solne sobe i solne inhalacije koristile bi djeci i odraslima da u kratkom vremenu dobiju efekt dugog boravka na moru. Posebno mjesto imali bi tretmani ljekovitim blatom iz Jadrtovca i Zablaća i zaštićena vanjska i unutarnja zona u kojoj blatom premazani bez nelagode mogu boraviti.
Ideje mi samo naviru pa razmišljam da bi dio smještajnih jedinica u sklopu tog zdravstvenog kompleksa mogle biti plutajuće kućice. One su fiksne, pričvršćene na mulo poput brodica, ali za razliku od njih imaju ugrađene odvodne cijevi za WC i kuhinju (a nema ni motornog ulja koje bi moglo iscuriti). Sve to garantira da nema ružnih onečišćenja koje bi nizvodno ugrožavale čistoću vode gradske plaže, Banj.  Boravak u takvim kućicama neusporedivo je zanimljiviji i bliži prirodi od klasičnih apartmana a sigurno bi se neki profesionalac sjetio još nekih zanimljivih i atraktivnih alternativa klasičnim apartmanskim naseljima. 
 
 
Nema zdravlja bez hrane pa u mom imaginarnom centru zdravlja ključnu ulogu imaju kuhinja i kantina/restoran u kojoj bi se služila zdrava a fina, lokalno uzgojena i prerađena, nerafinirana, neprekuhana i s ljubavlju spravljena hrana. U ponudi bi bili i posebni terapijski meniji „to go“. Iako to često zaboravljamo, i hrana je lijek! Ono što jedemo naš organizam može zatrovati ili očistiti, oslabiti ili ojačati a prijateljica mi je nedavno objašnjavala kako unatoč punom želucu možemo biti neishranjeni ili obrnuto, da čak uz znatno smanjenu konzumaciju možemo dobiti sve što trebamo, samo ako jedemo  nutritivno bogate namirnice. Cijela je to nauka i voljela bih da se uz raznorazne terapije organiziraju predavanja i radionice vezane za zdravlje duha i tijela pa da ljudi nakon boravka u centru za suvenir ponesu koju novu naviku i spoznaju. 
Naravno da bi taj lijepi centar bio otvoren i za nas, Šibenčanke/Šibenčane, koji bi sve pogodnosti mogli koristiti po posebnim cijenama i uvjetima. Iako se može i mukte uživati u prirodnim blagodatima kojima naš kraj obiluje (kao ja na početku priče), ipak bi zimi bilo puno ugodnije i sigurnije kupati se dobro zagrijan i pod nadzorom, odmarati na grijanim keramičkim ležaljkama, organizirano vježbati s curama na zraku na mekanim podlogama i nakon svega, kada zamrači, smjestiti se oko ložišta uz malu kavanu i počastiti se finom a zdravom slasticom i čašom, dvije, pravog kuhanog vina.    

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3