Marko Čupić ima 30 godina i dolazi iz Drniša. Po struci je elektrotehničar, ali je u Hrvatskoj većinom radio na sezonskim poslovima. Shvatio je da je došlo vrijeme za odlazak i bolji život te je odlučio otići u Reykjavik, piše portali Naši ljudi- Hrvati u svijetu.
U Hrvatskoj se više nije moglo živjeti
- U Reykjavik, glavni grad Islanda sam otišao jer sam tamo imao prijatelja koji ondje živi već 20 godina. On mi je puno pomogao. Za moju odluku bilo je presudno to što u Hrvatskoj nisam mogao više izdržati. Radio sam kao sezonac, a supruga nikako nije mogla pronaći i dobiti posao, živjeli smo kao podstanari uz dvoje male djece, previše izdataka na samo jednu plaću. Kad sve to pogledam, odluka o odlasku je na kraju bila vrlo laka.
Još jedan razlog zašto baš Island je taj što Hrvatima za dolazak na Island doslovno treba samo putovnica. Nisu potrebne nikakve vize ni radne dozvole. Od 1. srpnja 2015. Hrvatima je dopušten dolazak na Island kao radnicima koji dolaze iz EU, tako da ne treba ništa od dodatne papirlogije.
Jako varljivo vrijeme
- Prvi dojmovi su bili fenomenalni. Zemlja je na samom sjeveru Europe, ima jako varljivo vrijeme, puno padalina i hladno je. Zimi sviće oko 9 sati ujutro, a mrak je već oko 16 sati dok ljeti uopće nema mraka. Bilo mi je malo čudno jednom prilikom nositi sunčane naočale u 22 sata. Islanđani kao ljudi su jako dragi, pomoći će ti da se osjećaš ugodno, da se lakše adaptiraš, iznimno su otvoreni i vječito nasmijani. Totalna suprotnost u svemu u odnosu na ono kako sam ih ja zamišljao prije dolaska na Island.
- Smještaj i dio namještaja mi je pronašao prijatelj prije negoli sam došao. Potražnja za stanovima je iznimno velika, pogotovo sad kako Island doživljava turistički boom, tako da mnogi svoje stanove iznajmljuju turistima. Ipak, smještaj se može pronaći, pogotovo u zimskim mjesecima. Cijene stana su iznimno velike, od 150.000- 220.000 islandskih kruna. Isto tako imate pravo tražit húsaleigubatur, to je kao nekakva naknada za podstanarstvo. Na taj se način može dobiti i do 20-25.000 islandskih kruna. Iznos koji dobijete ovisi o primanjima, članovima obitelji, cijeni rente.
Islandski jezik na prvu izgleda užasno težak, ali ipak nije toliko težak. Premda je islandski stari jezik kojim su pričali Vikinzi, mogu se pronaći utjecaji engleskog i njemačkog. Na početku vam je engleski jezik sasvim dovoljan jer ga pričaju ama baš svi ovdje, čak i stare bakice.
Sindikati rade svoj posao
- Posao sam pronašao prije dolaska na Island. Radim u turizmu. Mogu reći da ovdje nedostaje radne snage u svim sektorima. Posao se može vrlo lako pronaći. Ovdje radnici imaju sva prava, znači nema šanse da će vas zakinuti. Sindikati zapravo rade svoj posao i ako imaš nekakvih sumnji po pitanju bilo čega, plaće, radnih sati, možeš dobiti sve informacije. Čim počneš raditi automatski se učlanjuješ u sindikat jer ne možeš raditi ako nisi član sindikata. Po pitanju odnosa šef-radnik, to je posebna priča. Ovdje je to tako ležerno, ne pravi se razlika, svi su jednaki, šef nije šef u klasičnom smislu, nego više kao kolega, prijatelj. Nema galame ni prijetećih pogleda, nego se sve radi u opuštenoj atmosferi.
Turističke ljepote Reykjavika
- Grad Reykjavik sam po sebi je vrlo lijep grad. Crkva Hallgrímskirkja iznimno je lijepa i zanimljiva, Sun voyager, čelična skulptura vikinškog broda na šetnici uz obalu, koncertno-kongresna dvorana Harpa zanimljive konstrukcije, Blue Lagoon prirodno kupalište u termalinm vodama, Gullfoss vodopad, Reynisfjara (plaža s crnim pijeskom), naravno, ne smijem zaboraviti Golden Circle s gejzirom. Uz to sve moram istaknuti i Auroru Borealis, to je nešto nevjerojatno uživo vidjeti, a ima još puno toga što se na Islandu može vidjeti.
- Prvo što sam primjetio po dolasku na Island je da su svi iznimno pristupačni i otvoreni. Zemlja u kojoj kriminal ne postoji. Klima je čudna, u 5 minuta se vrijeme zna promijeniti pa tako sja sunce, padaju kiša i snijeg u jako kratkom vremenu. Budući da je ovo otočna država glavni su im ribolov i prerada ribe, tako da se to najviše i konzumira, ali naravno, meso se isto tako puno konzumira, ponajviše janjetina.
Odnos prema strancima je više nego pozitivan, bez obzira bili to turisti ili ljudi koji su došli "trbuhom za kruhom". Kod Islanđana riječ "mržnja" ne postoji. Nema rasizma, međureligijske mržnje ili nacionalizma. Tako da se ja ovdje družim s Hrvatima, Srbima, Islanđanima, Litvancima, Amerikancima, Dancima, Alžircima. Jako šareno društvo, ali ovo ovdje je jedan sasvim drugačiji svijet.
Zasad ne planiram povratak u Hrvatsku, jednostavno ne vidim smisao u povratku. Ovdje mi je jako dobro, i supruga i djeca su zadovoljni životom. Po dolasku je bilo puno nostalgije kod supruge i djece, ali godinu dana poslije su se naviknuli i sad im ne pada na pamet Hrvatska, osim za odmor preko ljeta. Ja osobno nisam patio ni najmanje, niti me držala nostalgija. Bili smo ljetos u Hrvatskoj i kad vidiš da ima sve manje i manje ljudi u Hrvatskoj, vidim da sam zapravo donio dobru odluku i ne žalim. Naravno, nedostaju mi obitelj i prijatelji, ali tu je Skype, Facebook, Whatsapp, Viber, pa sam u redovitom kontaktu sa svima.
- Svima koji žele doći na Island poručujem da će sigurno biti dobrodošli. Vjerojatno će ih malo šokirati vrijeme i mrak u zimu. Savjet je da ponesu puno novca i debelu zimsku odjeću. Isto tako, nije loše ponijeti i diplomu, potvrdu o nekažnjavanju i eventualno zdravstevni karton, naravno prevedeno na engleski, možda nekad zatreba i nije loše to imati uz sebe - zaključuje Marko.
