Iako ga čak i u Jedriličarskom klubu Val, čiji je predsjednik oslovljavaju s 'doktore' Marin Paić, koji se još u djetinjstvu vezao za taj klub, s puno više žara priča o svom hobiju, jedriličarstvu nego o svojoj profesiji, medicini.
Marin Paić, po profesiji urolog koji danas radi u Općoj bolnici Šibenik, u Jedriličarski klub Val prvi put je stupio kao 12godišnji dječak, kada je ga dovela njegova teta, poznata šibenska novinarka Jordanka Grubač. „Još uvijek se jako dobro sjećam tog intenzivnog mirisa barake, kombinacija smole, piture, razrjeđivača i kojekakvih kemikalija kojima su se krpale tadašnje jedrilice.“ I od tog dana Marin Paić i JK Val postali neodvojivi entiteti koji do danas žive u simbiozi.
„Kao mali nisam bio zaluđen jedrenjem kao sportom, zapravo o jedrenju nisam puno ni znao. Ono što me privuklo i prikovalo za Val bila je ekipa. Tamo sam kao dječak stekao prijatelje od kojih su neki još uvijek aktivni članovi kluba. JK Val postao je naš dnevni boravak“. Malo pomalo taj hobi je prerastao u način života: „Jedrenje nije samo sport, to je životna filozofija čiji su glavni sastojci ljubav prema moru, prirodi, boravku na otvorenom, brodovima, ribolovu i svime što ima veze s morem i pomorstvom.“
Jedriličarski klub Val postoji od 1928., a kroz svoju povijest pa do danas često je bio puno više od pukog sportskog kluba. Doktor Paić prisjeća se dana kada su u klubu organizirali plesnjake, balove,modelarske radionice. „To je klub koji ima prebogatu tradiciju, a naše aktivnosti nisu vezane isključivo za jedrenje. Tako i danas u klubu organiziramo aktivnosti kao što su novogodišnji kupanac, triatlon i razne fešte. Naš klub uvijek je bio motor njegovanja društvenog života Šibenika. To je zato što u klubu imamo članova raznovrsnih zanimanja i afiniteta koji uvijek imaju nekakve ideje.“
1986. Paić se ipak morao odvojiti u kluba i poći u vojsku, a nakon toga na studij medicine u Rijeku. „Ne znam zašto sam izabrao baš medicinu. Svi moji prijatelji odabrali su neka tehnička zanimanja, a ja sam nekako završio u medicini. Ipak, znao sam da želim specijalizirati kirurgiju jer volim raditi s rukama, što sam također otkrio u JK Valu kada sam krpao i popravljao jedrilice.“
Vratio se 1994. i klub, koji je bio prisiljen zatvoriti svoja vrata tijekom rata, zatekao u katastrofalnom stanju. „Nas nekoliko starih članova kluba se skupilo i odlučilo ga vratiti iz pepela. Bio je to mukotrpan i naporan posao, ali ljubav prema gradu i klubu je pobijedila.“ Uz Marina Paića u obnovi kluba sudjelovali su i Denis Marinov, sadašnji potpredsjednik i Vladimir Wagner, još jedan do danas aktivni član kluba. Kroz godinu dana uspjeli su osposobiti klub i 1995. upisati prvu djecu u jedriličarsku školu. Klub je polako rastao, njegov rad počeli su prepoznavati sponzori i Grad tako da danas JK Val broji oko 300 članova. „Zahvaljujući upornosti i volji članova kluba mogu reći da danas imamo potpuno opremljen klub, osim trošnog prostora ali i to se napokon rješava. Jedva čekam srušiti tu trošnu baraku!“, priča doktor Paić i obećava još jednu feštu uz roštilj kada se to dogodi.
Na pitanje kako uspijeva uskladiti svoj hobi i posao, odgovara: „Na žalost prvenstveno moje žene, svaki svoj slobodni trenutak posvećujem klubu Val. Vremena imam malo, a zadnje dvije godine uopće ne jedrim jer se kao predsjednik kluba većinom bavim organizacijom.“ Usprkos prigovorima žene svijet jedriličarstva ne može ostaviti: „Ne mogu zamisliti da se u životu bavim isključivo s medicinom ili s jedriličarstvom. Moj život je spoj toga dvoje i drukčije ne može.“
