Marijan Skroza, kontroverzni vizionar i predsjednik udruge Šibenik grad djece javnost je pismom obavijestio kako je zbog duga od 200 tisuća kuna prema svojim radnicima prisiljen početi štrajkati glađu. Na ovaj očajnički potez se odlučio jer je svjestan da do kraja godine neće skupiti potreban novac, a, kako tvrdi, upao je u klopku gdje pojedinci žele njegovu glavu na pladnju, pa mu ništa drugo osim gladovanja ne preostaje. Podsjetimo, Skrozi je Zavod za zapošljavanje blokirao sredstva jer nije dokazao gdje su otišli novci koje je od Zavoda dobivao za isplatu plaća svojim radnicima za posao javnih radova. Osim što kreće u štrajk glađu, Skroza u pismu traži od šibenskih dogradonačelnika Franka Vidovića i Petra Baranovića, te župana Gorana Pauka da odstupe sa svojih funkcija i povuku se iz utrke za Sabor, jer su, kako kaže Skroza, nanijeli štetu njegovoj udruzi.
Evo što je Skroza poručio:
Poštovani,
Čista srca živim i radim na dobrobit zajednice.
Trebalo je preživjeti prepreke na putu od sjemena do odraslog čovjeka.
Zahvalan sam svojim roditeljima, sestri i braći, prijateljima, zahvalan sam cijeloj zajednici.
Kakav bi ja to bio čovjek kada bi okrenuo glavu i leđa svima njima?
Cijeli život volontiram ili radim za minimalnu naknadu, ne kako bi oštetio sebe, već kako bi podijelio s onima koji imaju manje od mene.
Danas sam došao u situaciju da nisam samo zadužen prema onima koji su mi pomagali kroz život, nego sam dužan i onima koji me ne žele, koji me ne razume.
Do kraja ove godine trebam pronaći 200.000,00 kn kako bi uredno izvršio svoje obveze prema poreznim davanjima za plaće djelatnika koji su zajedno s nama radili da bi naš grad bio bolje mjesto za život.
To što s druge strane su meni, nama, dužni puno veće iznose, njima nije važno.
Kažu da sam upao u klopku, vjerovao na riječ i da mi nema spasa. Oni žele moju glavu na pladnju. Jasno su mi neki od njih rekli da sam puno narastao i da mi treba skresati krila.
Krila su skresali, još je ostala glava.
Možemo vidjeti što se dešava kod nas i u svijetu. Možemo gledati i dalje, ali ja vas molim da djelujemo. Zar nije došlo vrijeme da podignemo svoj glas? Zar nije došlo vrijeme da se nahrane gladni, da se zaposle oni koji žele raditi, da se izgrade domovi za one koji su bez krova nad glavom?
Izbori su svaki dan i moj izbor je da danas započnem štrajk glađu, ne kako bi ugrozio svoj život, nego kako bi obranio život i dostojanstvo imena koje nosim. Časno ime i obraz su sve što imamo. Živim posebno za djecu, volim svu djecu jednako kao što volim i moje dijete. Puno je ljudi prije mene darovalo svoje živote da bi mi danas bili ovdje.
Dana, 04. prosinca 2011., trebali bi odlučiti kome darovati svoj glas, kojoj političkoj opciji dati povjerenje da nas zastupa, da u naše ime upravlja državom.
U mojoj izbornoj jedinici br.IX na listama su osvanula imena nekih ljudi koji su meni i nama nanijeli veliku štetu. Moja dužnost je da upozorim štrajkom glađu i njih i vas koji im želite dati glas da se ne može preko žrtava penjati prema vrhu.
Ovim putem molim moje sugrađane Franka Vidovića (SDP), Petra Baranovića (HNS) i Gorana Pauka (HDZ) da odstupe i povuku svoju kandidaturu.
Nije sramota griješiti, svi griješimo u životu, ali uvijek imamo šansu da se ispričamo onima kojima smo nanijeli bol, da oprostimo jedni drugima i da damo sve od sebe kako bi upoznali jedni druge, kako bi ljubili jedni druge i stvarali pozitivno ozračje, kao preduvjet za pronalaženje najboljih rješenja na dobrobit svih nas.
Prijatelji su mi savjetovali da ne štrajkam glađu, jer da oni na vrhu ne vide one koji gladuju na dnu društva, a kako će vidjeti mene koji štrajkom glađu želim dodirnuti njihova srca.
Lako je voljeti prijatelje i oni su uvijek uz tebe, ali mene zanimaju i oni koji me ne vole, jer me ne poznaju i od srca svoj život stavljam u njihove ruke.
Molim, ne samo Franka, Petra i Gorana da otvore svoja srca, već i sve vas do kojih će stići moj glas. Bez promjene u srcu, bez dobre volje, bez unutarnje promjene nastale iz samosvijesti ne može biti ni mira ni sreće za čovjeka.
Ja sam za promjene i moj glas ide onome tko je spreman podijeliti sve što ima, koji ne čeka sutra, već danas čini onoliko koliko može, koliko zna, koliko ima ljubavi u sebi. Možemo imati sve znanje svijeta, ali ako nemamo ljubavi, ništa smo.
Neka ljubav bude temelj našeg društva!
