Turistička zajednica Grada Šibenika uklonila je kontroverznu turističku oznaku zazidanog kantuna sa „srednjovjekovnom zaštitom od uriniranja“ ,nakon prosvjeda i nezadovoljstva sestara benediktinki iz samostana svete Luce uz koji se ta navodna turistička atrakcija upitne istinitosti i izvornosti nalazila, tik uz njihov muzej. Riječ je o za turističku zajednicu posebnoj atrakciji Šibenika koja nosi turističku oznaku broj 86, a na kojoj doslovno piše „Zazidani kantun tj. ugao, u srednjem vijeku način zaštite od uriniranja“.
Sestre benediktinke: Sramota, Šibenik postaje poznat po uriniranju
Osim sestara benediktinki ovom turističkom oznakom i „kulturnom atrakcijom“ Šibenika bili su nezadovoljni pa i ogorčeni mnogi Šibenčani, a stariji su upozoravali da čak nije ni istinita jer zazidani kantun , koliko se oni sjećaju, uopće nije srednjovjekovni niti je podignut da bi zaista štitio kantune od uriniranja.
"Bilo je tužno gledati kako turisti veselo ali i zlurado uživaju u toj „kulturnoj baštini i tradiciji“ Šibenika, a mnogi su se slikali glumeći da uriniraju i odmah te fotografije objavljivali na društvenim mrežama. Tako je Šibenik dobio promidžbu kakvoj se nije nadao i kakvu, s obzirom na prave povijesne znamenitosti koje ima, nije zaslužio", pričaju nam sestre benediktinke. Po njihovim tvrdnjama taj zacementirani kantun nema veze sa zaštitom od uriniranja. Njihova priča je da su ga zacementirali fašisti za vrijeme okupacije Šibenika jer su s e na tom mjestu skrivali partizani koji su ubili izdajnika Škotona koji se surađivao s Talijanima.
Zašto baš kod samostana?
Sporna turistička oznaka broj 86 koja ukazuje na taj „spomenik“ nije bila izvor nezadovoljstva samo zbog svoje diskutabilne vjerodostojnosti i upitne autentičnosti nego i zbog mjesta na kojeg je bila postavljena. Riječ je o ulici Andrije Kačića Miošića jednoj od povijesno najvažnijih i najznačajnijih ulica u staroj gradskoj jezgri. Oznaka se nalazila odmah iza velebne palače Kožul i odmah preko puta ulaza u samostan sv. Luce, odnosno nasuprot ulaza u muzej tog benediktinskog samostana u kojem su izložena neka od najvećih baštinskih blaga Šibenika, Hrvatske pa i Europe te na putu prema palači Gogala Dominis, srednjovjekovnom samostanskom vrtu, samostanu i crkvi sv. Lovre te konačno Gospinoj pećini. Turistima uglavnom ništa od toga nije bilo prezentirano pa su umjesto o bogatoj prošlosti, visokoj kulturi, civilizaciji i umjetnosti Šibenika i Šibenčana slušali priče o tome kako su Šibenčani u srednjem vijeku baš na tom mjestu javno, nekulturno i sablažnjivo zapišavali kantune pa su kantuni morali biti zazidani da bi se to spriječilo. "
Dino Karađole: U pravu sam, ali ne želim zaoštravati problem
"Ukloni sam tu oznaku tom mjesta ne zato što smatram da smo napravili nešto krive nego kako ne bi zaoštravao odnose sa sestrama benediktinkama. Ja i dalje smatram da je to turistička atrakcija kakve sam vidio u mnogim gradovima u Italiji. Nisam je postavio na svoju ruku već sam se konzultirao s muzealcima i djelatnicima i Konzervatorskom odjelu. Takvih mjesta u Šibeniku ima dvadesetak pa ćemo oznaku staviti na neku drugo lokaciju", kaže Dino Karađole, direktor TZ Grada Šibenika.
Zašto je ta oznaka uopće postavljena i u čemu je njen smisao te zašto se našla na, za Šibenik, tako svetom i uzvišenom mjestu kakvo je Ulica Andrije Kačića Miošića, sasvim je drugo pitanje. Opravdanje da slične zazidane kantune kao načine zaštite od uriniranja u srednjem vijeku imaju i neki drugi stari europski gradovi u ovom slučaju ne drži vodu. U razgovoru sa stručnjacima šibenskoj Muzeja doznajemo kako su i oni čuli za takve priče o zaštiti kantuna, ali da ne postoje materijali dokazi te da bi to trebalo istražiti i dokumentirati pa tek onda "prodavati" kao turističku atrakciju. U ovom slučaju najspornije je mjesto na kojem je to napravljeno, pokraj samostana i uz samostanski muzej.
