Šibenski bakalar prema receptu koji je ostao sačuvan u bilješkama obitelji Šupuk, a zapisan je početkom druge polovine 19. stoljeća kuhao se na Veliki Petak, a Šibenčani iskreni vjernici jeli su ga drvenim žlicama da ne bi metalnim priborom za jelo zveckali po pijatma i pravili buku koja je na taj dan bila zabranjena. Na Veliki Petak se u Šibeniku nije radilo, a posebno se nije smjelo tući čekićem i zabijati brukve.
Zanimljivo je da se bakalar smatrao sirotinjskom spizom i da su ga u bolje stojećim kućama imućnih Šibenčana izbjegavali, a u njima na Veliki Petak obično jela lešo ribu, najčešće zubace i orade.
Zanimljivo je da je ovaj drevni recept u gotovo izvornom obliku opstao u Šibeniku i da se bakalar u nekim kućama koje čuvaju tradiciju na gotovo isti način kuha i danas.
Šibenski puk je na Veliki Petak u 19. stoljeću bakalar kuhao ovako:Preko noći namočeni bakalar tukao se batom dan ranije, u četvrtak, a ne u petak te je dobro natučen ostavljen da do petka leži u čistoj hladnoj vodi. U petak se bakalar nije smio tući batom ni bilo čime drugim što je podsjećalo na čekić.
Na Veliki Petak se bakalar čisti od kostiju, a meso se iskida na male komade.
Najprije se na maslinovom ulju uvene tri, četiri glavice kapule izrezane na kolute. Kapula se vene na slaboj vatri, a da brže i ljepše uvene posoli je i se i podlije s malo vode dok na vatri vene. Kapula ne smije zagoriti jer e bakalar biti gorak.
Kada je kapula uvela njom se pokrije dno zemljane teće, ozgo kapule složi se na kolute izrezani krumpir. Krumpir se posoli i popapri, pospe sitni listom petrusimena i nasitno nasječenim lukom pa se povrh toga složi red suhih makarona a povrh makarona red bakalara. Povrh bakalara opet ide kapula, pa krumpir posut solju, paprom, petrusimenom i lukom pa makaroni pa opet bakalar dok se sve ne potroši, a ozgo ostane krumpir koji se samo soli i papri. Svaki se red krumpira papiri i soli. Kada sve složeno kako treba u lonac se najprije ulije pola litre maslinova ulja, a onda i druga voda u kojoj se od Velikog Četvrtka do Velikog Petka točao batom tučeni bakalar. Ako je te vode malo, dolije se obične vode koliko treba. Vode treba biti prst povrh krumpira. Tko voli može dat i konšerve ako mu nije užegla, a neki vole umjesto konzerve dodat teke slatka vina, maraštine.
Na vodu se stave dva lista lovora da plivaju, a onda se zemljani sud pokrije pergamenom, zaveže tankim konopom i stavi u pećnicu da se kuha. Kuha se dok ne omekša krumpir. Bakalar se ne služi odmah nego ga se ostavi da počine dok krumpir i makaroni ne popiju svu juhu koja se stvorila.
Prije jela u našoj se kući (stoji napomena u receptu, op.a.) molile 33 Isusove krunice, a poslije jela pije se kao i u svim šibenskim kućama čaša crnog vina kao spomen na krv Isusovu.
