Manifestaciju pod nazivom „Veliki šibenski sin Vinko Nikolić“ večeras je u HNK Šibenik organiziralo Društvo za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac i ogranak Matice Hrvatske Šibenik, povodom stotog rođendana velikog pjesnika.
„Lik i djelo Vinka Nikolića su od epohalne, vrhunske važnosti. On je prvenstveno veliki domoljub, čovjek pomirenja hrvatskog naroda, izvanserijska je njegova uloga u uredništvu Hrvatske revije, toliko vrijedna da je njegov književni rad trpio zbog silne zauzetosti na tom polju. Njegova memoaristika, putopisna i dnevnička literatura također su neprocjenjive, a naravno, ne treba zanemariti poeziju, onu na standardnom hrvatskom jeziku, kao i pjesme na šibenskom, zavičajnom idiomu“, kazao je o Nikoliću jezikoslovac prof. dr. sc. Josip Lisac, inače i autor teksta „Mjesto dijalektalne književnosti u viđenjima Vinka Nikolića“ u zborniku radova „Vinko Nikolić- 85 godina“ autora Vilijama Lakića.
Povodom njegovog rođendana jučer je u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić prikazan i film autora Davora Šarića „Priča jedne fotografije, priča jedne obitelji“ koji prikazuje razgovor Vinka Nikolića s pokojnim Milivojem Zenićem, a večeras, na središnjoj manifestaciji obilježavanja stote obljetnice rođenja književnika i pjesnika Nikolića u kazalištu je, osim Josipa Lisca, govorio i književni komentator, profesor filozofije Mladenko Spahija. Nikolićeve stihove čitao je Špiro Guberina, a u glazbenom dijelu programa nastupila je klapa More.
Vinko Nikolić rodio se 02. ožujka 1912. godine u Šibeniku, gdje je i završio pučku školu i katoličku realnu gimnaziju. Hrvatsku književnost i jezik diplomirao je 1937. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Krajem drugog svjetskog rata, povlači se s postrojbama NDH i civilima u Austriju, gdje je kao ratni zarobljenik prebačen u Italiju u izbjeglički logor. Prigodom preseljavanja 27. ožujka 1946. godine iskočio je iz vlaka te postao političkim emigrantom. Zbog opasnosti ubrzo napušta Italiju i odlazi u Južnu Ameriku, točnije u Argentinu u Buenos Aires. Kako nije htio da se ugasi glas hrvatskog iseljeništva, ondje se ubrzo počeo baviti novinarstvom, te je u rujnu 1947. godine, zajedno sa Franjom Nevistićem, pokrenuo, i do lipnja 1950. godine uređivao, zbornik Hrvatska.
Iste godine je zajedno sa Antunom Bonifačićem pokreće časopis Hrvatska revija, koji je uređivao od prvog broja iz 1951. godine do kraja života. U svojim člancima često se bavio i emigrantskim listom Aveom, a obrađivao je i listove Hrvatski vitez, Oganj, Novi život, Za Boga i Hrvatsku, čikašku Danicu, La Croatie, Osobu i duh, Islam, Glasnik Društva muslimana Austrije, Hrvatski radnik, Hrvatsku grudu, Hrvatsku slobodu, Rakovicu, autor je nekrologa Ceceljinom Glasniku. Svojim pjesničkim djelima ušao je u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice XX. stoljeća "Skupljena baština". Vinko Nikolić umro je u rodnom Šibeniku 12. srpnja 1997. godine.
