Mladi šibenski umjetnik Toni Živković, otvorio je sinoć u Galeriji sv. Krševana u Šibeniku svoju prvu samostalnu izložbu "Uzvrat pogleda – kameni ogled”, koju je posvetio upravo svom rodnom gradu .
„Ovo je moj grad i tako je izložba i tematski vezana uz njegovu kulturnu baštinu. Ova izložba je spoj individualne tematike, mojeg osobnog doživljaja i viđenja Šibenika i mojeg viđenje kulturne baštine koja, po mom mišljenju, ima neko veće, ikonografsko značenje. Meni je fascinantno, kao pojava to da kulturna baština kroz cikličku prirodu koju stvara koncept turističkih sezona, periodično nadjačava, nadživi čovjeka kao stanovnika ovoga grada, preuzme prvi plan i zasjeni sivu stvarnost”, kazao je Živković.
Toni Živković rođen je 1996. godine u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo 2021. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi prof. Emilije Duparove. Djeluje u polju likovnih i primijenjenih umjetnosti, uz slikarstvo bavi se i disciplinama mozaika, ilustracije, te interpretacijom slikarske prakse kroz suvremene digitalne tehnike i tehnologije. Član je HDLU Rijeka. Od 2022. surađuje kao vanjski suradnik asistent na katedri slikarstva Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
“Iako (na)izgledno na tragu mimetičkog refleksa zbiljnosti, služeći se pri izradi slika fotografijom, – što znakom (auto)fokusa očigledno i neosporno naglašava – slikarska java Tonija Živkovića simbolski je odraz stvarnosti zamrljan fakturom, potezom, bojom, kistom; odjecima nutarnjeg htijenja pokrovne ekspresivno-naturalne provenijencije. To je ujedno žareći i ohlađeni pogled na grad (Šibenik), svojevrsni odjek blokirane želje za utopijom koja stoga izgleda poput njezine negacije. Neslaganje s viđenim i doživljenim ostvareno je svojevrsnim velom, ekspresivno-naturalističkom manirom koja poput zaglušene membrane, slikarskog zasićenog zastirača ukazuje na sliku kao činjenicu po sebi, ostvarenu – bez obzira na očite referencije s iskustvenom ja-zbiljom – izvan konteksta izravnog zrcaljenja. Vidimo oniričko, nadstvarno opažanje i interpretiranje s očitim kritičkim referencijama na empirijsko stanje stvari. Stoga autorove slike nisu lijepe. Iskonske su, grube, emotivne i pri svakome opažanju promjenjive (ekspresija ponad realnosti), ali i paradoksalno, zamrznute u zaleđene motivske isječke”, napisao je, uz ostalo, u katalogu koji prati tu izložbu Željko Marcijuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.
