Datum objave: 20. Svibanj 2011

U Hrvatskoj 50, u EU 10 kuna za isto vino

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Kako najatraktivnije tradicionalne resurse Šibenika staviti u funkciju razvoja turizma bila je tema današnje presice u organizaciji županijskog SDP-a. Istarska i većina slavonskih županija prezentiraju svoju ponudu osmišljavanjem i organiziranjem vinskih cesta i cesta maslinovog ulja, i tako obogaćuju turističku ponudu svog kraja novim sadržajima. „Zašto u Šibensko-kninskoj županiji ne postoji niti jedna vinska ili cesta maslina, a imamo uspješne vinare i vrhunske proizvode“, upitala je uvodno predsjednica ŽO SDP-a Anita Bara.Davorin Pamić, član Savjeta SDP-a za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvitak glavni problem vidi u institucionalnoj nepovezanosti lokalnih maslinara i vinogradara. „Imamo odlično opremljenih pogona i konoba, ali svi su raspršeni po raznim udrugama i nikako da se ujedine. Turistički radnici koji bi trebali promovirati domaće proizvode nikad neće poslati gosta iz svog hotela u zaleđe da kuša maraštinu i babić. Njima je bitno da gost pije kavu na terasi njegovog hotela, a ako zaželi vino ponudit će mu Malvaziju ili Graševinu“, govori Pamić i podsjeća da su lokalni vinari odavno savladali zahtjevne tehnologije i nude sve kvalitetnija vina.Kako naplatiti ugođaj?„Već šest godina županijsko Agronomsko društvo organizira smotru vina, prve godine predstavljeno je dvadesetak uzoraka dok ih danas nudimo stotinjak. Problem nastaje kad vinari žele izići iz svoje konobe i svoje proizvode predstaviti širem tržištu. Najprije, imaju male količine proizvoda, na velikim tržištima je lakše prodati 100 tisuća butelja nego 5 tisuća jer se u trgovine ne može ući sa par boca vina. Drugo, sve veći problem postaje cijena. U Italiji boca Rosea košta 1 euro i 40 centi a kod nas 50 kuna. Razlike u kvaliteti gotovo i nema. Kako bi se domaći proizvođači istaknuli i naveli gosta da plati više, moraju ga natjerati da sa vinske ceste skrene u njegov vinograd ili konobu i kuša proizvod. Tako to funkcionira u Istri i Slavoniji gdje dva deca naplaćuju po 10 kuna“, objašnjava Pamić.„Pokraj maraštine mudraci sade Chardonnay na Kornatima“Jako zamjera lokalnim vinarima što „ mudraci rade gluposti sadeći belosvetske sorte vina sadeći na Kornatima Chardonnay i Shiraz“ umjesto da se posvete proizvodnji domaće maraštine, babića, plavine i opola, naših autohtonih sorti. „Gdje u svijetu možete naći maraštinu koja u čaši ima miris ruže“, pita. Pamić kaže kako je većina uspješnih vinara i maslinara Šibensko- kninske županije poput Županovića iz Kruševa, Sladića i Bibića iz Plastova, Maleša u Mirlovića Zagori, obitelji Dobrović, Džapo i Knežević iz Oklaja zainteresirani su za organiziranje vinskih cesta i cesta maslinova ulja, no problem našeg mentaliteta je što stranog gosta ne uspijevamo odlijepiti s ručnika za plažu.Ceste maslina i maslinova ulja kretale bi se od Primoštena preko Šibenika, Vodica i Skradina sve do Pirovca, u Šibensko-kninskoj županiji postoji oko milijun stabala maslina od čega je 20 do 30 posto potpuno zapušteno, saznajemo danas na konferenciji za novinare.

Iz kategorije: Vijesti