Sidebar Menu

Datum objave: 07. Ožujak 2011

Japanci su najtemeljitiji, a Nijemci zahtjevni gosti

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Kako se nova turistička sezona bliži, u Šibenik osim „zimzelenih“ Japanaca polako pristižu i gosti drugih nacionalnosti. To znači da će dosad sablasno stara gradska jezgra uskoro vrvjeti znatiželjnim turistima i njihovim vodičima. Tim povodom razgovarali smo sa gospođom Meri Pašarom, predsjednicom Udruge turističkih vodiča Šibenik koja nas je počastila privatnom turom po gradu usput se prisjetivši svojih iskustava sa stranim gostima.

Na početku nije mogla a da ne pokudi nove generacije vodiča koji posao, po njenom mišljenju obavljaju šlampavo i bez poštovanja prema gostu.„Način odijevanja nekih kolega je strašan. Ne možeš doći polugol pred turista, u majici na špaline da se vidi ređipet, a kamoli takav ulaziti u crkve. Neki vodiči pred gostima puše, to je meni nedopustivo.Vidjela sam pušenje kod vodiča iz Francuske, njihova kultura to dozvoljava, naša ne.

Turisti prvi dojam o zemlji u kojoj se nalaze dobiju od nas koji im prezentiramo grad i državu, zbog toga moramo ostaviti pristojan dojam“, tvrdi dugogodišnja vodičica Meri koja vodi grupe na engleskom i njemačkom jezikuTeče li Krkom slana voda?Najdraži turisti su joj Japanci kojih u Šibeniku ima sve više i to tijekom cijele godine. „Japanci dolaze već 10 godina iako zadnjih par puno manje nego inače, kažu mi da se i kod njih osjeti recesija.Kako bilo, zbog njih smo zaposleni cijelu godinu, inače bi sezona kretala tek od Uskrsa“, govori i pojašnjava razloge zašto preferira goste s Dalekog istoka:  „Uvijek su pripremljeni, nikad ne pitaju teče li Krkom slana ili slatka voda, što, iznenadili biste se, ostali pitaju svakodnevno. Uz iznimku malo osvještenijih susjeda Slovenaca, nije bitno kad kažem : rijeka, river, fiume ili fluss, uvijek se nađe bar jedan pametnjaković koji rijeku ne razlikuje od mora. Nije im jasno odakle dolazi sva ta voda i pitaju je li to umjetno napravljeno. Ne pomaže ni kad objasnim da se radi o Nacionalnom parku pa nema šanse da je nešto umjetno“.Meri priznaje ga je neupućeni gosti nakon toliko godina rada ipak ponekad uspiju izbaciti iz takta:- Gosti pitaju svašta, zanima ih postoje li kod nas starački domovi, vrtići, imamo li uređen  zdravstveni i socijalni sustav... I čude kad im odgovaram potvrdno. Onda se iživciram ali ne smijem pokazati nervozu. Iako, jednoj Njemici koja je konstantno provocirala i omalovažavala sve viđeno, odbrusila sam: „U vrijeme kad je Hrvatska imala svoju kraljevinu, plemiće, vlastiti novac, vi ste živjeli u pećinama i trčali okolo sa lukom i strijelom“, smijući se prisjeća gospođa Meri i dodaje: „Zato Japanci sve razumiju jer su unaprijed pripremljeni. Iako ih većina nisu katolici, razumiju naše običaje. Na primjer kad uđu u katedralu prekrste se i poklone prema oltaru.“Japanci neće proizvode „made in Japan“S Amerikancima nema problema. Ipak, Meri priznaje da su vrlo osebujni: “ Oni su ljudi svoje vrste, uglavnom nemaju pojma o europskoj kulturi, sve im je egzotično. Neke kolege se žale na Židove. Ali i njima, kao i svima ostalima se treba prilagoditi jer su vrlo zahtjevni. Dobro su upoznati sa ratovima koji su se događali na našim prostorima i hrvatskom borbom za nezavisnost zbog čega suosjećaju sa nama“.Naši ljudi se ljute što turisti slabo kupuju suvenire i općenito malo troše kad dođu u Hrvatsku. „Oni prepoznaju i kupuju ono što je naše: bajadere, med, kravate, Kraševe proizvode. Okrenu suvenir naopako i ako vide natpis „made in China“, vrate ga nazad. Ali zato u „Škrinjici“ znaju kupiti po 10 kravata odjednom“, iskusno će Meri koja nam je osim anegdota s turistima darovala i poučnu šetnju gradom. „Što je pogrešno na kipovima Adama i Eve na katedrali, često znamo pitati goste, priča nam Meri ispred katedrale sv. Jakova.  „Turisti nakon dugog razmišljanja kažu: smokvin list izgleda kao list loze, pitaju zašto Adam drži ruku na grudima, a Eva ih pokazuje... Ništa od toga nije točno,  radi se o pupku. Adam i Eva su prema Bibliji prvi ljudi i ne bi smjeli imati pupak. No, katedrala se gradila u doba renesanse i majstor očito nije vjerovao u priču o prvim ljudima pa su oni dobili pupak.“Brojanje skalaČlanice udruge turističkih vodiča Šibenik kojoj je gospođa Meri Pašara na čelu nedavno su dovršile neobičan pothvat- izbrojale su sve skale u najužoj gradskoj jezgri, točnije njih 2851. „Gosti se uvijek na turama uspušu i žale, te pitaju koliko ima tih skala. Ponukane tim pitanjima i navodima da Šibenik zaista ima najviše stepenica u Dalmaciji, odlučile smo ih prebrojati. Za pothvat nismo htjele reći svim članovima naše udruge, jer nas je većina lajavih žena pa sigurno ne bi do kraja ostao tajna. Zato nas je bilo sam osam „brojačica“.Uvijek smo išle po dvije u grupi jer su skale vijugave, zbog čega ih je teško pratiti. Ljudi su nas gledali i pitali koga tražimo, zašto se muvamo po skalinama. Na kraju smo napravile detaljan popis svake ulice u staroj jezgri i došle do konačne brojke od 2851 skale“, prepričala nam je Meri. Detaljnom analizom utvrdile su da skale u Docu najčešće idu u pravilnim nizovima od 10 i 14 dok na Gorici i u Starom gradu pravila nema. Primijetile su i da velik broj ulica i stuba u svom nazivu nosi ime Juraj. Juraj. Bio to Juraj Dalmatinac, Šižgorić, Baraković, Utješinović, Čulinović.Ovaj vrijedan podatak će se uskoro uvrstiti u službene turističke vodiče i brošure Grada Šibenika. (dž)

Iz kategorije: Vijesti

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam