Tridesetšestogodišnja Šibenčanka Helena Jakoliš, koja pola svog života boluje od teške bolesti limfedem zbog koje su joj liječnici prije nekoliko godina predlagali amputiranje udova upozorila je na svom Facebook profilu da je u Općoj bolnici Šibenik izložena zlostavljanju “koje se tolerira i opravda u bolničkim institucijama u kojem se zlostavljača štiti i uzdiše, a žrtvu viktimizira i uz sve to uskraćuje prijeko potrebna zdravstvena skrb”, zamolivši ljude da podijele njezin status je, kako je napisala “danas sam ja, sutra ste nažalost vi”. Te je optužbe ravnateljstvo bolnice prijavilo policiji. Upozorila je da joj je neopravdano ukinuta terapija, a u bolnici kažu da nije ukinuta nego da je smanjen opseg te da se ne mogu miješati u odluke liječničkog konzilija.
Helena je u svojoj objavi podsjetila je kako je trebalo 8 godina da joj se uspostavi ta dijagnoza te da je sve vrijeme dok je od smrti dijelila tanka linija vodila borbu i s institucijama.
“Čak 8 godina trebalo je da se uspostavi dijagnoza limfedema i lipoedema te nevjerojatnih 15 godina da se pronađe korijenski uzrok mojih svih 25 dijagnoza- kronična infekcija lajmskom boreliozom. U tih 15 godina moja obitelj i ja prošle smo pravi pakao. Kao i mnogi ljudi diljem Hrvatske koje su zbog kasne dijagnostike došli do cijelog spleta dijagnoze. Prošle godine sam ogolila svoju dušu i s vama podijelila vijest kako sam prošla teško psihičko i okrutno seksualno zlostavljanje. S obzirom na to da sam bila u dubinama narcisoidnog zlostavljanja koje je ostavilo velike posljedice na moje psihičko i fizičko zdravlje i da sam kao posljedicu zlostavljanja razvila složenu traumu i PTSP, prvo što nisam htjela da se bilo koja divna duša nađe u tim dubinama. Jer svatko tko je bio u tim dubinama zna kakvo je to zlostavljanje i kakve dugoročne posljedice ostavlja. Zato sam počela širiti svijest o tome i osnovala sam zajednicu za zlostavljanje osobe, a zajedno s psihijatrima, psihoterapeutkinjama i drugim stručnim suradnicama napravila veliki priručnik za osobe koje su prošle narcističko zlostavljanje.
Ističe kako joj je sada u šibenskoj bolnici ukinuta fizikalna terapija i to ne u regresiji, nego u progresiji. Te da su ta dva slučaja povezana te da ju je zlostavljao upravo liječnik s tog odjela.
“Ovim primjerom bolnica pokazuje kako će uvijek štititi kolege i kako se zlostavljanje tolerira i opravdava u institucijama unatoč tome što na svojim plakatima u bolnici navode prava pacijenata na zaštitu od svih oblika zlostavljanja.
“Jučer su mi na telefonskom pozivu rekli da oni nisu znali za to i da oni nisu nadležno tijelo za zlostavljanje već je to policija. Istina, ravnateljstvo nije znalo do neki dan, ali odjel je znao jer sam tamo i poslana od strane psihijatra i psihoterapeuta gdje se liječim zadnjih 13 mjeseci. Poslana sam da budu upoznati s cijelim slučajem kako bi zaštitili mene, ali i druge osobe na odjelu. Glavna terapeutkinja je bila upoznata s cijelom situacijom. To je ista terapeutkinja koja je vršila pritisak da se meni ukine terapija. Terapeutkinja koja je meni nakon zlostavljanja rekla da se ništa ne moram brinuti i da ću biti zaštićena. I ja sam toj ženi vjerovala i stvarno sam mjesecima mislila da sam zaštićena jer me je maknula od njega. A zapravo cijelo vrijeme se gledalo kako da se mene makne s odjela jer sam po svojim društvenim mrežama počela širiti svijest o zlostavljanju i boriti se za sve osobe koje su prošle zlostavljanje. Sam zlostavljač je meni mnogo puta rekao da je on od mene zaštićeniji u bolnici i da ima dobre veze na sudu i policiji”, piše Helena.
Tvrdi da joj je ukinuta terapija.
“Kao što možete vidjeti u nalazima koje sam priložila zašto se ukida terapija, odgovori su i više nego smiješni. Ukida se zato što je bolest kronična. Iako je ta bolest kronična zadnjih 8 godina- kao što je rekla odvjetnica kako su me onda liječili sve te godine dok je bila kronična, a sada me odjednom više ne mogu liječiti nego samo jednom tjednom? Oni su poništili sve nalaze svjetskih stručnjaka uključujući i Francusku na koju me je uputio sam HZZO. I to su poništili iako nisu relevantno tijelo za to. Nadalje navode da imam opsežnu medicinsku dokumentaciju, ali da u njoj bolest nije dovoljno razjašnjena. Tu se opet postavlja pitanje kako sada odjednom bolest nije dovoljno razjašnjenja, a bila je svih prethodnih godina. I kako je ta bolest bila razjašnjena na Zavodu za vještačenje osoba s invaliditetom gdje sam se vještačila i gdje je procijenjen najteži invaliditet, a sada odjednom bolest nije razjašnjena. Pa na osnovu čega su me liječili svih ovih godina opet se postavlja pitanje, ističe Helena I tvrdi da na tome neće stati već da nastavlja svoju borbu.
Zatražili smo objašnjenje od Ravnateljstva šibenske bolnice u kojem stoji.
„Dana 5. ožujka 2024. godine zaprimili smo pritužbu navedene pacijentice na uskratu daljnje terapije na Odjelu fizikalne medicine te smo na pritužbu odgovorili u zakonskom roku od 8 dana. Napominjemo da je odluka liječničkog konzilija da se terapija nastavlja, a ne da se terapija uskraćuje, ali se učestalost terapija na odjelu fizikalne medicine smanjuje.U stručne indikacije liječničkog konzilija ravnateljstvo bolnice ne može imati utjecaja niti je nadležno za njihovo komentiranje.Napominjemo da u navedenoj pritužbi pacijentica nije spomenula neugodna iskustva niti eventualno zlostavljanje koje je doživjela. Pacijentica se opet javlja s pritužbom 14. ožujka u kojoj navodi i zlostavljanje koje je doživjela.Slijedom navoda o zlostavljanju, sukladno zakonu, obavijestili smo nadležnu policijsku upravu radi daljnjeg postupanja. Napominjemo kako Opća bolnica Šibensko – kninske županije nije tijelo nadležno za istragu potencijalnog zlostavljanja, ali imamo nultu stopu tolerancije na nasilje”.
Helena se cijelo vrijeme hrabro bori sa svojim brojnim dijagnozama, ali s institucijama i sa sustavom. sustavom “Nezamislivo je da u Hrvatskoj nema liječnika za bolest limfedem od koje ja bolujem već se moramo liječiti u Austriji, Njemačkoj ili Francuskoj. Ne priznaju nam niti trošak za pomagala koja koristimo. Recimo, specijalne čarape koje moram nositi da bi mogla funkcionirati stoje I do 400 eura. Odlučila sam povesti bitku s institucijama. Pisala e mailove osobno i ministrima zdravstva. Roditelji su se uplašili da ću nastradati, ali mene nije uopće bilo strah da bih mogla završiti i u zatvor . Neke su se stvari malo pomakle, ali mnoge zapreke su i dalje tu”, ispričala nam je prije dvije godine.
