Josip Skejo, šibenski znanstvenik, entomolog i evolucijski biolog, asistent na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu po mnogo čemu je neobičan i raritetan mladi čovjek. Prvi znanstveni rad objavio je prije 10 godina, još kao student prve godine Biologije na PMF-u, a kao znanstvenik jedan je od tek nekolicine u Hrvatskoj koji se bavi izučavanjem mnogima neuglednih i nezanimljivih životinja - zrikavaca i skakavaca, a u tome je toliko uspješan da je stekao svjetsku slavu. Kao izvrsni student dobio je jednu Rektorovu nagradu te čak tri Posebne rektorove nagrade, a uz to je za znanstvena postignuća na izučavanju skakavaca dobio i dva velika međunarodna priznanja. Najveće je dobio u Kolumbiji. Kada su znanstvenici te južnoameričke države 2016. godine otkrili novu, do tada nepoznatu vrstu skakavaca nazvali su je upravo po hrvatskom znanstveniku, svjetskom znanstvenom lideru za skakavce Josipu Skeji; Tetigidea Skejo. Slično se dogodilo i u Nepalu kada je tamošnji biolog Madan Subdedi, otkrio novi rod skakavaca za koju se nije znalo da postoji, nepalska je znanstvena zajednica na Sudbedijev prijedlog taj novi rod nazvala Skejotettixa. Tako je Šibenčanin Josim Skejo postao jedan od rijetkih ljudi u svijetu po kojem su ime dobile dvije nove, čovjeku do sada nepoznate vrste kukaca.
Josip Skejo, osim svojim znanstvenim postignućima oduševljava i kao asistent predavač pa mu je ove godine Studentski zbor PMF-a dodijelio titulu BRDO, koja se dodjeljuje profesorima i asistentima za izniman rad u nastavi, a dobitnike glasovanjem biraju studenti što tom priznanju daje posebnu težinu.
Svatko tko Josipa Skeju poznaje od malena kaže da takav njegov životni put ne čudi jer je od najranijeg djetinjstva na svojim Meterizama, trčao za kukcima i stavljao ih u staklenke kako bi ih mogao promatrati i proučavati. Razgovarali smo s njim u Zagrebu uz pelinkovac koji je popio svom u čast djedu koji ga je nadahnjivao svojim životnim mudrostima i bio jedan od njegovih najvažnijih životnih uzora:
-Bio sam zaista neobično dijete, malo divlji i jako hiperaktivan. Uvijek sam tražio neku akciju i igru. Često sam smišljao i spačke, kako roditeljima tako i prijateljima, baki, djedu i sestri. Sestra je mlađa sedam godina. Čim je stigla na ovaj svijet stigle su je moje spačke.
-Jesi pokazivao i neke drukčije interese u odnosu na tvoje vršnjake? Jesi li se razlikovao od njih?
-Jesam. Izdvajao sam se od njih po dosta toga. Većina mojih vršnjaka je ganjala loptu i igrala nogomet, a ja sam ganjao bumbare, škorpione. Znao sam nekad zaigrati i nogomet, ali nije to bilo za mene. Baka i djed su mi pričali da sam već s tri godine kući donosio životinje koje sam lovio golim rukama. Znao sam nekad dobiti zbog toga i batine jer su neke beštije koje sam donosio kući bile opasne. Bio sam strašno znatiželjno dijete. Jurio sam po Meterizama sa staklenim teglama u rukama i lovili pauke, stonoge, bumbare, ma sve što se micalo, gmizalo, plazilo, letjelo i skakalo. Jednom smo kao klinac ispod nekog kamena pronašli ludog crnog pauka s pet žutih točaka. Mislili sam da sam otkrio novu vrstu pa sam mu dao ime Meteriški pauk. Otrkorio nam je u razgovru ovaj uspješni mladi znanstvenik koji je zadržao dječju znatiželju i jednostavnost i danas, kada mu se smješi velika znanstvena karijera.
Više pročitajte uVolim Šibenik
