Prof. dr. art. Enis Midžić, profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, akademski snimatelj i fotograf i dugogodišnji dekan Akademije dramske umjetnosti održao je sinoć u Gradskoj knjižnici u Šibeniku na zanimljiv način zanimljivo predavanje o filmovima koji su 1898. godine snimljeni u tada ratnim lukama u Šibeniku i Puli, a prvi su filmski zapisi snimljeni u Hrvatskoj te o poznatom filmskom fragmentu Šibenska luka iz 1904. godine. Srušio je neke dugogodišnje mitove vezane za taj filmski fragment.
U Šibenik ga je doveo njegov nekadašnji student, akademski snimatelj, Šibenčanin Davor Šarić, inače voditelj Odsjeka za kreativne tehnologije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, a to su predavanje u Šibeniku planirali još prije 12 godina, kako je otkrio prof.dr. Midžić. Osmislio ga je samo za Šibenik. Posebno ga je razveselilo kada je na sinoćnjem predavanju vidio srednjoškolce koje je dovela njihova profesorica povijesti Irena Sačić.
Prof. Midžić je na sinoćnjem predavanju upozorio i na neke dezinformacije koje pate povijest filma poput onih da su očevi filma braća Lumière pri čemu se zapostavlja sve što je za film napravio Edison i njegov suradnik Dickson. On je 1893. godine sagradio studio Black Maria, koji se smatra prvim filmskim studijem u svjetskom povijesti. Riječ je o prostorijama namijenjenim stvaranju kinetoskopskim filmskih traka. Kinetoskop je bio Edisonov uređaj u obliku poveće kutije, u kojem je jedan gledatelj kroz špijunku promatrao film. "Braća Lumiere bili su više babice nego očevi filma", zaključio je ne umanjivši njihovu ulogu u nastanku filmske umjetnosti.
Najviše je ipak govorio o kratkim filmovima od 50 sekundi koji su krajem 19. stoljeća snimljeni u Puli i Šibeniku, u tada glavnim austrougarskim ratnim lukama. Riječ je o kratkim filmskim zapisima o vojnim manevrima i mornaričkim vježbama na jedrenjacima austro-ugarske carske i kraljevske mornarice što ih je 28. i 29. travnja 1898. snimio Alexandre Promio. Od njih 11 pronađeno ih je sedam i većina ih je snimljena u Šibeniku. Prikazuju dolazak brodova, sidrenje brodova, pripremu za boj, utrku mornara koja je snimljena u Mandalini. Zanimljivo je da je na jednom filmu prikazano i, kako je zabilježeno, nacionalno kolo koje plešu Šibenčani, ali taj film nije pronađen. Svih tih sedam sačuvanih filmskih zapisa sinoć je publika imala prilike i pogledati.
Rušenje dugogodišnjeg mita o filmu Šibenska luka za koje je zaslužan Enes Midžić odnosi se na imenovanje pravog snimatelja, otkrivanje razloga nastanka tog fragmenta te na ono što nitko u 28 godina, kraj zdravih očiju, nije promijetio, a to je da su u filmu i prizori iz Zadra, a ne samo iz Šibenika. "Snimatej nije Poljak Stanisław Noworyt nego britanski filmaš Frank Storm Mottershaw koji je angažiran za snimanje filma o krunidbi Petra I Karađorđevića preko veleposlanika Srbije u Londonu. Film Šibenska luka je odmah postao temeljni povijesni međaš hrvatske kinematografije, kao najstariji sačuvani hrvatski film te lapidarno prihvaćen kao rad poljsko-hrvatskog snimatelja Stanisława Noworyte iz 1903. godine.Taj se podatak provlačio sve do današnjih dana iako je već dugo poznato da je autor britanski filmaš Frank Storm Mottershaw”, kazao je Midžić.
On je utvrdio i da nije riječ o filmu nego filmskom fragmentu koji je nastao usput, zahvaljujući krunjenje kralja Petra I Karađorđevića i putovanju snimatelja kroz Srbiju, Novi Pazar, Crnu Goru i Dalmaciju. U Šibenik je došao brodom Hungaria i snimio prizore u šibenskoj luci punoj bačava s vinom i ljudi te da svi prizori nisu snimljeni u šibenskoj nego i u zadarskoj luci. „Tri kadra Zadra ukupnog trajanja 12 sekundi snimljena su s broda u vožnji, a pri snimanju primijenjeno je vodoravno panoramiranje kamere slijeva udesno. Vidljiva je velika zgrada na uređenoj pristanišnoj obali, dio bedema odnosno kule,lučica s barkama i svjetionik. Dakle, imamo snimke Zadra, bar djelomične, ali godinama ih u toj dvominutnoj snimci nazvanoj Šibenska luka nismo prepoznavali. Zašto nismo prepoznali snimke Zadra? Nismo gledali i uglavnom smo prepisivali što drugi pišu stvarajući mit tamo gdje ga nema. Mit o filmu Šibenska luka bio je toliko jak da ga nismo imali potrebe gledati niti analizirati,a niti istraživati izvornike”, zaključio je Enes Midžić. Prikazao je i taj filmski fragment koji je presnimka pozitivske 16 mm kopije, koju je Mladen Juran 1980. otkupio u Beogradu i pokazao ga u svom dokumentarnom filmu „Živuće fotografije te koloriranu verziju tog fragmenta. U Beogradu je i dalje cjelovita restaurirana snimka Zadra i šibenske luke.
"Taj bimaterijal otkupom bi trebao naći svoje zasluženo mjesto i u našem nacionalnom arhivu iako taj filmski fragment nije naša nacionalna baština već je samo sniman našem prostoru istaknuo je prof. Midžić na sinoćnjem predavanju koje je završio fotografijom instalacija „Alexandre Promio ponovno u Šibeniku“, replike prve filmske kamere kojom su sa šibenske rive 1989. godine snimljeni najstariji filmski kadrovi ne samo u Hrvatskoj nego i u ovom dijelu Europe, a koja je postavljena ispred stepenica katedrale sv.Jakova na poticaj Zorana Lučića Luce.
