Danas je Sportskom centru “Dvojka” u Zagrebu, nakon trogodišnje stanke zbog pandemije korone, počela Katolička malonogometna liga. Za titulu prvaka nadmeće se 15 ekipa iz 14 župa Zagrebačke nadbiskupije, a liga je započela euuharistijskim slavljem koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Biskup Šaško u istaknuo je tom prigodom da je Crkvi igranje nogometa važno jer nogomet može biti izvorište za snažnije življenje kršćanstva.
-Sve ono što on obuhvaća: duhovnu pripremu, treninge, natjecanje, popratne događaje, može sažeti određene vrednote koje pomažu rastu u ljudskosti i u nasljedovanju Krista. Sport naglašeno povezuje tjelesno i duhovno. Osim toga, čuva ljepotu igre u kojoj smo neprestano u susretu s drugima; pozvani prihvaćati, pomagati, biti osjetljivi, ali smo i pred kušnjama sebičnosti.
Tumačeći tu poruku biskup je istaknuo da je Isus farizeje upozorava na njihovu pobožnost koju su sveli na izvanjski dojam, na samoproslavu, na dopadljivost pred drugima;
-Isus je došao da bi nam darovao Božju ljubav, skinuo teret grijeha, tjeskobe i ropstva te nas uveo u prostore slobode, mira, vedrine i vječnosti. Zbog svoje sebičnosti, takvi poput farizeja postaju zapreka za radost s Bogom. U usporedbi s nogometom mogli bismo reći da su u čudesnoj igri života u koju je ušao Bog, sebe postavili kao nešto poput neprobojnoga zida, naizgled „živoga zida” koji umrtvljuje i mijenja njen smisao tako da postaje teška i bez radosti.
Koristeći nogometnu analogiju biskup Šaško je ukazao na nogometni udarac zvan lob kao sliku dobra rješenja, sliku koja povezuje zemlju i nebo.
-Ona proizlazi iz suživota pripremljenosti igrača s mogućnostima lopte, da bi se stvorila takva hiperbola, koja zadivljuje. Kada lopta započinje svoj put, ostavlja gledatelje u iščekivanju, povezujući nadu u igraču koji ju je uputio, nesigurnost u navijačima, strah u vrataru… Nije li to učinio Bog u utjelovljenju, smrti i uskrsnuću svoga Sina? Njegov dolazak na zemlju proizišao je iz čežnje i vapaja ljudi pred nepremostivim zaprekama za radost i spasenje. Kolika je neočekivanost Božjega puta u tome da je postao čovjekom, da je zahvatio sve naše nemogućnosti u tome ‘udarcu’ na rubovima, zaobilazeći očitosti! - kazao je biskup Šaško i dodao da Isus danas govori nama, farizejima i pismoznancima u nama da ne zaboravimo ljudskost, svoje bližnje u potrebi. To se u nogometnoj igri jako dobro vidi. To ujedno znači da se upravo u nogometu može njegovati osjetljivost prema bližnjima. Nogomet se ne može igrati bez zajedništva, jer podjele i nesloga ne donose uspjeh. Brzo omogućuje prepoznati tko je u nečemu dobar, a tko bolji igrač od drugih. Nogomet može odgajati za spremnost na žrtvu i za poštivanje drugih. Svima koji igraju nogomet trebalo bi biti posvema neprihvatljivo nasilje, prijevara i korupcija. Konačno, nogometni porazi put su poniznoga prihvaćanja i življenja s neuspjesima.
Foto: Zagrebačka nadbiskupija
