Gradonačelnik Šibenika Željko Burić bio je jedan od sudionika panela na Danima hrvatskog turizma tema kojeg je bila održivost turizma, a on je dobio priliku pričati što Šibenik radi na razvoju takvog turizma koji je danas IN, za njega se zalaže i Svjetska turistička organizacija, a Hrvatska je upravo za njega donijela posebnu Strategiju. Govoreći o tome zabio je, sportskih rječnikom rečeno samo jedan gol, a mogao je „napuniti cijelu mrežu” i pred turističkim djelatnicima iz cijele Hrvatske predstaviti Šibenik kao grad koji je otišao korak dalje i izradio Strategiju razvoja regeneartivnog turizma svoje povijesne jezgre što je još naprednije od održivog razvoja. On je to jednostavno prešutio iako mu je voditeljica panela nabacila loptu svojim pitanjem o toj Strategiji.
Dok se održivi turizam zasniva na očuvanju i održavanju postojećih resursa regenerativna renesansa u turizmu ide za tim da se resursima udahne novi život. Donedavno se išlo za globalizacijom, a sada je na sceni lokalizacija. Uu turizmu to znači promocija autohtonih, lokalnih vrijednosti. Uspješnost turističkog razvoja nije više u broju noćenja i posjeta nego u tome koliko dobrobit donosi lokalnoj zajednici. Jedno od načela od koji se polazi u ovoj strategiji je da se lokalno stanovništvo mora dobro osjećati u svojoj zajednici, a turisti moraju doći uživati u tome što je njima dobro, a ova strategija upravo to razrađuje. Njezina autorica je dr.sc. Irena Ateljević, stručnjakinja za održivi razvoj koja je radila i u svijetu. Strategija razvoja regerativnog turizma grana se u dva pravca – jedan se zasniva na uzgoju i plasmanu autohtone, zdrave hrane te zdravoj pitkoj vodi i nazvali su ga „Od polja do pijata”, a drugi se zasniva na kulturno – umjetničkih događanjima i nosi naziv „S pozornice na ulice”. Dakle, gradonačelnik Burić se imao zaista čime pohvaliti pa nije jasno zašto o tom važnom dokumentu nije rekao niti riječi. Možda zbog toga što zasluge za njegovu izradu ne pripadaju gradskoj upravi nego Turističkoj zajednici grada Šibenika ili pak za taj dokument, što je još poraznije, uopće ne zna ili ga ne zanima.
Umjesto toga u svojoj je priči krenuo "ab ovo" od toga kako je Šibenik do rata bio industrijski grad okružen crnom metalurgijom i blokiran vojarnama, a glorificirao je Tvrđave kluture koje u svakom slučaju igradu veliku ulogu u turističkom razvoju Šibenika i interpretaciji baštine, ali sigurno ne jedinu i najvažniju.
„ Krenuli smo od onoga što smo naslijedili, od naše baštine. Dogodio nam se europski novac. Bio nam je cilj da njime obnovimo kulturnu baštinu, tvrđavu po tvrđavu. No nije ta renesansa Šibenika išla kroz obnovljeno kamenje. Bit je u tome kako smo tome pristupili. Osnovali smo posebnu javnu ustanovu, Tvrđavu kulture sa sjajnom ekipom mladih ljudi koja počinje mijenjati precepciju Šibenčana o Šibeniku pa građana Hrvatske o Šibeniku. Tako se dogodilo na našu tvrđavu svetog Mihovila koja ima manje od 1 000 mjesta pjeva jedan Bryan Ferry. I po čemu je Šibenik drukčiji od drugih? Po tome što sada 40 posto proračuna dobivamo od gospodarstva, opet smo aluminijska sila, ali to je sve spojeno s održivim razvojem”. Pohvalio se kako je Šibenik riješio problem javnog gradskog prijevoza i rasteretio promet gradom te Centrom za zbrinjavanje otpada. Strategiju regenerativnog turizma koja se upravo odnosi na razdoblje do 2030. godine nije spomenu niti odgovarajući na pitanje kako vidi šibenski turizam za desetak godina. „Šibenik nema granica jer još baštinimo slobodan prostor za turistički razvoj. Evo i Amadra park je promijenio svoju poslovnu politiku ovom kongresnom dvoranom koju je nazvao Šibenik jer se i ta tvrtka brendira kroz Šibenik. Oni dobro surađuju i s Tvrđavom kulture i zbog naše Adventrure su odlučili ove godine raditi i zimi. Naš najveći problem je sezonalnost, a treba shvatiti da turist može i u siječnju boraviti u Šibeniku i neće mu mu biti dosadno”, kazao je gradonačelnik Burić dodavši da sve odluke donose u suradnji s građanima i da građani turiste i turizam ne shvaćaju kao teret.
