Dječji vrtić Osmijeh već deset godina provodi program rada s darovitom djecom. Zahvaljujući dvogodišnjem EU projektu „I ti imaš razloga za osmijeh“, u sklopu kojeg su dobili oko 4,2 milijuna kuna, nabavili su najsuvremeniju didaktičku opremu i pomagala kako bi na najbolji način razvijali urođene sposobnosti darovite djece. Sada mogu koristiti različite suvremene logičke i matematičke slagalice, pametne ploče i anatomske modele za učenje o ljudskom tijelu i zdravlju. Primjenjuju ih u kreativnim igraonicama, unutar redovitog programa, a djeci nude raznolika iskustva i aktivnosti koje potiču na eksperimentiranje i istraživanje.
"Ne znam od čega bih počela. Sve nam je iznimno vrijedno - od didaktičke opreme iz različitih područja razvoja koje smo dobili do edukacije odgajatelja. Prvi korak su educirani odgajatelji za prepoznavanje ili uočavanje darovite djece, zatim psiholog koji testiranjem i procjenom područja darovitosti ima zadnju riječ te nakon toga igra sa suvremenom opremom može započeti , kaže Franka Ercegović, ravnateljica DV Osmijeh.
Program rada s darovitom djecom u tom vrtići od početka vodi psihologinja Ines Čatlak koja, s obzirom na svoje bogato iskustvo, potvrđuje ono što su potvrdila i istraživanja, a to je da su darovita djeca - djeca s posebnim potrebama. Ona su „neprilagođena, prezahtjevna i buntovna“, a manje su u obrazovnom sustavu u fokusu od djece s određenim fizičkim ili mentalnim teškoćama.
"Uobičajeni odgojno-obrazovni program za njih je često dosadan te oni počinju pametovati ili postaju predmet izrugivanja u grupi. S druge strane njihov kognitivni razvoj ne prati njihov emocionalni razvoj. Zbog toga je jako važno da odgajatelji budu educirani, a mi tomu u DV Osmijeh poklanjamo veliku pažnju. To su u pravilu djeca koja odbijaju pravila i norme, imaju potrebe družiti se s vršnjacima mentalne dobi, kao i s vršnjacima kronološke dobi. Oni shvaćaju neke stvari zrelije, ali njihove emocije često nisu jednako razvijene kao kognicije te onda mogu doživljavati različite traume. Neko nadareno dijete može imati komorbiditet s nekim poremećajima u ponašanju. Zbog toga je jako važno da prvenstveno odgajatelji u suradnji s roditeljima to prepoznaju i da znaju što se s tim djetetom raditi u procesu odgoja i obrazovanja" , ističeInes Čatlak.
Većina roditelja misli da su im djeca posebna i darovita pa se često razočaraju kada određena mjerenja i stručni uvid pokaže suprotno i to teško prihvaćaju. Doživjela je to više puta u svom radu i Ines Čatlak.
"Postoje kriteriji, slijed postupaka i slijed ljudi koji daju prijedloge da bi se jedno dijete moglo smatrati nadarenim. Sve kreće od toga kada roditelji ili odgajatelji u nekom djetetu primijete potencijalnu darovitost na različitim područjima. Nakon toga stručni tim putem check lista procjenjuje svako potencijalno darovito dijete. Na kraju psihodijagnostičkim instrumentima utvrđujemo je li netko dijete darovito ili nije. Moramo prepoznati za koje područje je dijete nadareno i za što ima iznadprosječne sposobnosti. To sve uklopimo u naše programe, prema onomu za što je netko nadaren, ali generalno svi oni imaju viši kvocijent inteligencije. Dakle, ne može se samo uprijeti prstom u neko dijete i reći da je darovito, a roditeljima je to teško objasniti. To je udar na ego. Bila sam u takvim situacijama. Tada pokušam objasniti roditeljima da imam instrumente kojima to mjerim, ali roditelji se nekada ne predaju. U ovaj program zaista može ući samo ono dijete koje je na raznim testovima pokazalo da je nadareno ", objašnjava Ines Čatlak.
Prema znanstvenim istraživanjima darovita djece čine oko pet posto dječje populacije. U DV Osmijeh u nekoj nastavnoj godini imaju desetak nadarene djece, a u nekoj niti jedno. Problem je što se takvi programi ne nastavljaju kada djeca napuste vrtić i upišu se u osnovnu školu. DV Osmijeh je jedno vrijeme u tom cilju surađivao s OŠ Meterize i šibenskim Urbanim centrom, ali roditelji nisu pokazali veći interes.
Važno je znati da se većina problema darovite djece pojavljuje između vrtića i četvrtog razreda jer provode četvrtinu do polovice svoga vremena čekajući ostale da dostignu njihovu razinu kompetencije. Već u trećem razredu postižu manje od svojih mogućnosti. Do te dobi već su propustili šansu naučiti kako se uči, te razviti svoje radne navike. Djeca koja nisu prepoznata kao darovita često imaju više poteškoća u školi i kasnije u životu. Problemi se mogu izbjeći ranim prepoznavanjem, razumijevanjem okoline te obogaćivanjem nastave, a to je upravo ono što rade u DV Osmijeh.
