Sidebar Menu

Datum objave: 01. Kolovoz 2017

BUKA: Drago Skračić: "Pogriješio sam, ali kako se boriti protiv nasilja buke kada država šuti?"

Diana Ferić
Diana Ferić

Vijest da je poznati Murterin i Kornatar Drago Skračić sjekirom presjekao kablove zvučnika na štekatu kafića "Na kantunu" pod svojim prozorom, objavili su gotovo svi hrvatski mediji posebno apostrofirajući da je riječ o činu uglednog Muretiran, nekadašnjeg vijećnika Općine Murter, predsjednika MO Kornata i jednog od osnivača HDZ-a.

Njegov čin, okvalificiran kao narušavanje javnog reda i mira, u dijelu javnosti je izazvao zgražanje, ali je naišao i na dosta istomišljenika koji Skračića nisu podržali u načinu na koji je problem pokušao riješiti, ali su iskazali razumijevanje i solidarizirali se s njim jer trpe iste muke i probleme. Presjekao je kablove zvučnika kafića koji se nalazi na suprotnoj strani ulice u kojoj se nalazi njegova kuća. Štekat tog kafića proteže se ispod prozora njegove i još dviju susjednih kuća.

-Nemam ništa protiv štekata, ali imam protiv šanka koji je napravljen u sredini tog štekata i razglasa koji je tu postavljen. - kazao nam je Drago Skračić - Jaka glazba počinje u 11 sati navečer i traje do dva sata ujutro, ali često traje i duže, a kada prestane na štekatu ostaju gosti koji glasno razgovaraju sve do jutra. Glazba je toliko glasna da na televiziji mogu gledati samo filmove koji imaju titlove jer se zvuk uopće ne može čuti. Pokušao sam to riješiti kako priliči. Više puta sam razgovarao s vlasnicom i upozoravao je da mi to smeta, ali se oglušila. Općina im je dala dozvolu za glazbu do dva sata i nije odredila koliko glasna smije biti pa zašto bi onda trebali imati obzira i razumijevanja prema susjedu koji trpi?

Niste li ipak mogli odabrati neki mirniji put rješavanje tog problema pa i zbog toga što ste bili nekada stranački dužnosnik i vijećnik?

-Moj čin nije bio primjeren, o tomu nema spora.Pogriješio sam i zato sam pravično kažnjen kod suca za prekršaje. Ali ostalo mi je puno gorčine u duši jer je nekažnjeno ostalo nasilje koje je izazvalo moj revolt. Riječ je o beskrupuloznom nasilju buke koje mi nekažnjeno oduzima slobodu, uništava život i ugrožava zdravlje. Kako se boriti protiv nasilja buke? Kako se boriti protiv preglasne glazbe protiv nasilje na koje nitko ne reagira i nikoga za to nije briga čak ni onda kada izazove revolt jer se tada na stupu srama nađu ugrožene i obespravljene žrtve nasilja, a ne nasilnici koji ih ugrožavaju i maltretiraju? Ponavljam, način na koji sam se suprotstavio nasilje nad slobodom življenja, nije bio primjeren, ali što učiniti? To što sam učinio učinio sam kao osoba, kao pojedinac. Bio je to neprimjeren čin samoobrane građanina čiji su život i zdravlje ugroženi nekažnjenim pa čak i legalnim nasiljem. No, moj čin je bio i izraz nezadovoljstva zbog nebrige naše države Hrvatske i njenih institucija za kvalitetu života, sigurnost pa i zdravlje svojih građana.

Skračića smeta što je u medijskim izvješćima posebno naglašeno da je bio istaknuti član HDZ –a .

-Ako je to naglašeno s ciljem da se preko mog postupka ponizi i omalovaži HDZ onda je to strašno. No, ako je na to da sam ja jedan od osnivača HDZ-a ukazano zato što se od onih koji su stvarali ovu državu i od njenih dužnosnika očekuje primjereno, uljuđeno i odgovorno ponašanje, onda to pozdravljam. Mi koji smo je stvarali najodgovorniji smo za njenu sadašnjost i budućnost i svojim osobnim primjerom moramo je uzdizati i činiti boljom. U tom okviru moj se čin može shvatiti i kao čin revolta čovjeka koji je sudjelovao u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske i koji se borio da ona bude država građana jednakih prava, sloboda i mogućnosti, da bude država u kojoj će njeni građani, između ostaloga, biti zaštićeni od bilo kakvog nasilja pa i nasilja bukom. Budući da mene, kao ni brojne druge građane koji trpe isto nasilje, naša država nije zaštitila, moj revolt nije bio usmjeren samo na zvučnike kao izvor moje patnje. Bila je to poruka državi, njenim institucijama, svim onima koji je vode ili bi je trebali voditi tako da bude država reda i pravde. Ona to sada na žalost nije jer ne štiti svoje građane od beskrupuloznog nasilje bukom ne samo u mojoj ulici i ne samo u mom Murteru nego i u Šibeniku, Zadru i mnogim drugim hrvatskim naseljima i gradovima. - kaže Skračić i dodaje:

-Dakle da, ja sam jedan od osnivača HDZ-a, branitelj sam, dragovoljac, sudjelovao sam u pripremama i donosio oružje za obranu Hrvatske 1990. godine. Time se ponosim. Tada se to malo tko usuđivao učiniti, tada je malo tko imao hrabrosti otvoreno stati u obranu Hrvatske. Ne želim svoj neprimjereni čin sječenja kablova zvučnika uspoređivati s obranom Hrvatske od osvajačke ugroze njenih neprijatelja, ali smijem reći da sam pristupio osnivanju HDZ-a i bio dragovoljac Domovinskog rata u dobroj vjeri da ćemo stvoriti našu državu u kojoj će svi ljudi biti jednaki u pravima i dužnostima, državu u kojoj će biti sigurni i zaštićeni. To se na žalost nije ostvarilo pa su neki jednakiji i nekažnjeno uzimaju slobodu da budu iznad zakona i pravde pa u ime upitnih turističkih interesa oduzimaju pravo na život svima oko sebe. Boli me nepravda, boli me nepotizam bilo koje vrste, boli me kada država na to ne reagira… Ne opravdavam se, ali sve to izaziva revolt i bijes koji se akumulira pa onda dođe do ovakvih nezgodnih situacija… Kažem, pogriješio sam. Nisam smio tako reagirati. Ali ako se nasilju bukom ne stane na kraj, ako država ne bude štitila svoje građane i ako nastavi tolerirati tu pošast bojim se da će revoltiranih poput mene biti sve više. Bol zbog nemoći u srazu s beskrupuloznim nasiljem, nepodnošljiva, a reakcije ugroženih nepredvidljive. Nemoć tjera da se na nasilje ide nasiljem. Nije to dobro.

Kada smo dogovarali ovaj razgovor kazali ste da Vas ne smeta glazba nego buka?

-Točno. Na glazbu, ljudsku glazbu koja ima smisla, koja je ugoda u kojoj ima emocija, ljubavi, topline, nitko se ne ljuti pa i ako jače svira. Problem je u pošasti elektronske glazbe koja nje glazba nego kompjuterski generirana buka s brutalno pojačanim tonovima niskih frekvencija koje tijelo "čuje" i kada ih uho ne registrira. Užas. Vrlo mi je teško pojmiti da netko u tome uživa. No, ponovit ću, veći problem od nasilja bukom koju se lažno naziva glazbom je to što na tu ugrozu zdravlja i kvalitete života građana ne reagiraju državne institucije. Zbog toga se ja, a nisam jedini, osjećam izdano i očajno. Valjda sam zato i reagirao poput očajnika. Zaista ne znam što me više boli agresivno nasilje buke ili nepravda nijeme tišine države koju sam sanjao i stvarao. Za svoj čin sam kod suca za prekršaje kažnjen. To je u redu. Ali je li to rješenje? Ne smijem više tako postupati, ali tko će me i hoće li me uopće netko zaštiti od nasilja zbog kojeg ne mogu živjeti u svom jedinom domu kojeg imam?

Kažete da u tom očaju i nezadovoljstvu niste usamljeni?

Nisam. Mnogi su mi dali za pravo. Nije takva vrsta buke problem samo u Murteru. Ima toga svuda. Hrvatskom ljeti vlada nasilje buke. Neki kažu da je to glazba, ali nije. To su iritirajući elektronički generirani zvuci s maksimalno pojačanim dubokim tonovima koji imaju učinak fizičkih udaraca u tijelo. Od njih vibriraju zidovi, stakla na prozorima, čaše i pijati na policama. Pitam se tko u tome uživa? Čemu to uopće služi? Kažu, sezona je i moramo trpjeti. Slažem se. Nitko nema ništa protiv kada se ljeti održavaju koncerti. I tada sve čujemo u svojim domovina, ali to je koncert, to je glazba… Ljudi dođu, zabave se… Ali iritirajuća preglasna kompjuterski generirana buka koja nas razara iz noći u noć, to nema nikakvog smisla.

 

Iz kategorije: Vijesti

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam