Nezadovoljni presudom da hrvatska država isplatiti odštetu od 863 000 kuna Ivici Jelušiću iz Šida, bivšem potporučniku JNA koji je bio uhićen i osuđen zbog toga što je 17. rujna 1991. godine kod Šibenskog mosta izišao iz tenka JNA i rafalom iz pješačkoga vatrenog oružja usmrtio tada već ranjenog Marinka Karduma, pripadnika Jedinice za posebne namjene PU šibensko-kninske pripadnici Udruge specijalne policije Jastrebovi i Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata - Ante Juričev Boban održali su danas konferenciju za novinare na šibensko mostu, a nakon toga su u koloni u kojoj se bili pripadnici svih postrojba hrvatske vojska sa područja Šibensko - kninske županije i udruga proizašlih iz Domovinskog rata otišlo do mjesta Kardumove pogibije i položili vijenac kod kapelice i spomen ploče posvećene njemu. Jelušiću
Tu su presudu nazvali sramotnom ističući kako se još jednom pokazalo da pravo i pravda nisu usklađeni. Podsjećajući na način na koji je Marinko Kardum ubijen Nikola Vukošić tadašnji načelnik Policijske uprave šibensko - kninske kazao je kako je Kardum ranjen u borbenom okršaju što se u ratu događa i protiv čega se ne može ništa napraviti, ali da je ratni zločin počinio Ivica Jelušić, Hrvat po nacionalnosti, tadašnji oficir JNA koji je izašao iz tenka iz pištolja ispalio nekoliko hitaca u ranjenog Karduma i usmrtio ga. Nazvao ga je hrvatskim smećem. " Pozivamo tadašnje ročnike, momke koji su bili u tenku da nam se jave kako bi se doznala i zapisala prava istina o tomu kako je Kardum usmrćen. Mi tim momcima ne zamjeramo ništa jer oni su djelovali u borbenom okršaju, ali ne možemo, zbog ubijenog Karduma, ostati na tome da se istina ne dozna", kazao je Vukošić svjestan da se pravo u vezi s tim ne može više ništa pravno napraviti. Na konferenciji su o Marinku Kardumu i zločinu koji je nad njim počinjen govorili i ratni zapovjednici specijalne jedinice Neven Mikulandra, kojemu su dok je pričao o tom slučaju zasuzile i oči te Ivica Ajduković. "Sudski postupak protiv njega morao je biti vrlo jednostavan i lako se moglo dokazati što je taj nečovjek napravio. Ali to se nije dogodilo, a mi u postupak suđenja nismo bili uključeni jer je ocjenjeno da smo pristrani", kazao je Ajduković dodavši kako je, ako se to tako može kazati, sreća da takvu presudu u kojoj se Kardumovom ubojici dodjeljuje odšteta za psihičke boli njemu i njegovoj obitelji nisu doživjeli Kardumovi roditelji koji su već prije umrli od boli. " Hrvatska država tako nagrađuje ratnog zločinca, ubojicu, koji Marinku nije dopusti da živi i da jednog dana i on zasnuje obitelj", emotivno je zaključio Ajduković
Ivica Jelušić koji sada živi u Šidu, Šida, bivši potporučnik JNA, trebao bi, kako je nepravomoćno odlučio Općinski sud u Šibeniku, od Republike Hrvatske dobiti 863 tisuće kuna na ime neimovinske štete zbog povrede prava na slobodu plus zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do konačne isplate.
Također, država mu mora nadoknaditi i 66.086,45 kuna troškova. Jelušić je od države tražio 1.515.428 kuna na ime povrede prava osobnosti zbog neutemeljenog pritvaranja, no dobio je presudom nešto više od polovine traženog iznosa.
Jelušiću se sudilo za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika, a teretilo ga se da je 17. rujna 1991. godine, tijekom oružanih sukoba između oružanih snaga RH i tzv. JNA, kod Šibenskog mosta izišao iz tenka JNA i rafalom iz pješačkoga vatrenog oružja usmrtio ranjenog Marinka Karduma, pripadnika Jedinice za posebne namjene PU šibensko-kninske.
On je prvo 1993. godine osuđen na 12 godina u odsutnosti, a nakon dolaska u RH bio je uhićen i na njegov zahtjev ponovljeno mu je suđenje 2000. godine te je tad osuđen na 15 godina zatvora.Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio zahtjev njegova odvjetnika te zbog bitnih pogrešaka u vođenju postupka predložio ponovno suđenje pa je Jelušić 2003. godine oslobođen zbog nedostatka dokaza, što je 2006. godine na koncu potvrdio i Vrhovni sud. U pritvoru je Jelušić bio od 2. veljače 1999. godine do 28. listopada 2003. godine, ukupno 4 godine 8 mjeseci i 26 dana, odnosno 1726 dana, a od toga je 674 dana proveo u samici, i to iz sigurnosnih razloga.
Naime, u tužbi je naveo da je sve vrijeme osjećao strah za svoju sigurnost zbog atmosfere koja je vladala u Zatvoru u Šibeniku jer su ga ostali zatvorenici tretirali kao ratnog zločinca te je bio izložen prijetnjama, porugama, zbog čega je i u šetnje morao odlaziti sam.
