Uvijek su se u predsjedničku utrku uključivale i osobe koje nisu profesionalni političari. Ovaj put pažnju privlači Ivan Rude, pravnik iz Šibenika i stečajni upravitelj. Upravo potonje ga je gurnulo u utrku za predsjednika države. Kako je sam rekao, radnici Naute Lamjane, šibenskog Autotransporta i zagrebačkog Imunološkog zavoda, tvrtki koje je spasio od stečaja i koje tek očekuju takav spas, predložile su mu da se kandidira.
Neočekivano je došla inicijativa od ljudi koji imaju motiva da me traže da se kandidiram. Razmislio sam o tome i oni stvarno imaju realnog motiva da to traže od mene. Iz jednog beznađa doveo sam ih u stanje relativne stabilnosti, nade. Vidjeli su ne tračak, nego svjetlo na kraju tunela. Nakon dvije godine nerada, agonije, ovrha, od Naute Lamjane sam stvorio stabilan poslovni sustav koji ima perspektivu da bude violina Stradivari.
Ovaj „graditelj violina“ smatra kako ima šanse za pobjedu na izborima zato jer nije političar već nova pojava na političkom nebu, zato što dobro zapaža i vidi kritične točke, kao i dijagnozu, pa zna što se u Hrvatskoj događa, a kao dokaz da je tomu tako nudi svoje „poznavanje radova svjetskih autora koji potvrđuju da je sustav u agoniji.“ Rude tvrdi da se postojeći model kapitalizma može popraviti evolucijom svijesti i novom duhovnom matricom, što će omogućiti promjenu, ističe, bez revolucija i prolijevanja krvi.
"Neka raste tisuću cvjetova", što je rekao Mao Ce Tung, nije samo fraza. To je stvarno tako. Svijet je raznolik. Sigurno se svijet može transformirati bez krvi i bez suza, dovoljan je samo znoj. I jedna nova duhovna matrica koja se svodi na suosjećanje, empatiju, shvaćanje da nisi sam na svijetu, da moraš ljubiti drugoga, ne samo ono sakralno vjerski. Već moraš osjetiti da ljudi imaju potrebu da im netko pomogne kada im je teško. Ta nova duhovnost nužna je posebno europskoj civilizaciji, koja je nastrojena previše egoistički. Nama treba baš ono što govore svete knjige, budističke, islamske i kršćanske: pomoći drugome.
Nije ovo jedina razlika u pristupu problemima koji već godinama muče Hrvatsku između Rudea i ostalih predsjedničkih kandidata. On smatra da je bivši jugoslavenski sustav bio dobar, samo bez slobode za ispoljavanje nacionalnog, te da ga je u tranziciji trebalo tek nadograditi njome i tržišnom matricom, odnosno poduzetničkim slobodama. Umjesto toga, smatra Rude, kod nas je došlo do moralnog i gospodarskog urušavanja kroz, kako ju je opisao, perfidnu, u ime zakona, dubinski amoralnu pretvorbu i privatizaciju.
Kako ne bi ostao samo na dijagnozi, ukoliko pobijedi na izborima, Rude najavljuje „okupljanje ljudi i stvaranje nove klime“, kao i formiranje skupine uspješnih ljudi oko sebe i stvaranje fonda od milijardu eura kako bi se zaustavila rasprodaja društvenog bogatstva, te kako će „napraviti da imovina bude narodna“. Okosnicu njegovog programa čine patriotizam, duhovnost, socijalna osjetljivost i domoljublje. Detaljnije o njemu i onome za što se obećaje zalagati postane li Predsjednik RH možete pročitati u njegovom prvom velikom intervjuu.
Za Josipovića Rude kaže da je „čovjek mreže“, da je bio bezličan i atonalan predsjednik, i da „nije imun na imovinu“, a za Grabar Kitarović da „zrači činovničkim mentalitetom“.
Voditelj njegovog izbornog stožera Đuro Lubura je rekao kako Rude neće imati predizborne skupove već će obilaziti teren odazivajući se na pozive radnika, a nastupat će pod sloganom „Vrijeme je!“ .
Kakav rezultat Ivan Rude može postići u srazu s profesionalnim političarima?
Hoće li bez stranačke infrastrukture uopće moći skupiti dovoljan broj potpisa za kandidaturu?
Smatrate li realnim obećanje „napraviti da imovina bude narodna“?
S obzirom na to da se Rude ne svrstava ni lijevo ni desno, te da patriotizam, vjera i domoljublje imaju značajno mjesto u njegovom programu, kome od drugih kandidata može uzeti više glasova?
Kako će se prema njemu i njegovom programu postaviti Katolička crkva?
Kamo biste na političkoj sceni vi smjestili Rudea, bliže ljevici, u sam centar ili među konzervativce?
