Policija traga za kradljivcima koji su prošlog tjedna provalili u pršutanu „Maran“ u Trbounju kod Drniša i odnijeli svih 200 pršuta obitelji Čevid koja od toga živi. „ Problem nam je što se ta pršutana nalazi na osami i nemamo očevidaca pa je istraga usporena“, kaže Marica Kosor, glasonogovronica Policijske uprave šibensko – kninske.
Prema pisanju Slobodne Dalmacije, mlada peteročlana Darka Ćevida s troje male djece dovedena je u sada bezizlaznu situaciju jer su ostali bez izvora prihoda.
- Supruga mi je na rodiljskom dopustu. Imamo troje djece. Od toga smo živjeli. Šta sad? Sad mogu zatvoriti pršutanu i tražit posao..., a znam kako ga je danas naći. Skoro pa nemoguće. Kada mi je kum na mobitel poslao poruku da su mi u Trbounju pokradeni pršuti, samo sam se nasmijao. Ni na kraj pameti nije mi bilo da čovjek govori istinu. Ali kada je poslao drugu i treću poruku, pa kada me nazvala i uplakana supruga, shvatio sam da se nitko ne šali, kazao je Darko za Slobodnu Dalmaciju.
Imao je Darko što i vidjeti kad je obišao pršutanu. U prostoru za sazrijevanje čuvene drniške delicije, bezobzirni lopovi nisu ostavili niti jedan jedini pršut, pa ni pancetu “za narugat se”.
- Ne mogu ni u koga pokazati prstom i reći - taj je! Ali, zato mogu izraziti uvjerenje da u Trbounje nije došao nitko tko nije dobro upućen u raspored prostorija u pršutani i tko nema pojma koliko je pršuta bilo spremno za tržište. Znači, ili je to napravio netko tko pripada širem krugu mojih poznanika koji je već dolazio u pršutanu, ili je takva osoba bila pomagač.
Objekt je površine otprilike 400 kvadrata i ima dvije zrelione, ložišta i prostor za rezanje i vakumiranje. Provaljeno je točno tamo gdje je bila roba, a ne u prostore gdje se loži, niti gdje se reže i vakumira. Išlo se, dakle ciljano.
Drniški pršutar uvjeren je da provala i krađa nije (ne)djelo jedne osobe, već skupine od najmanje troje-četvero ljudi.
- Svaki pršut težak je otprilike sedam kilograma i star je godinu dana. Taman su dozreli za tržište. Netko ih je trebao skinuti i iznijeti, a to se nije moglo raditi neorganizirano, bez kakvog kamiona. Jednome bi čovjeku za to trebala cijela noć. Iako je pršutana podalje od seoskih kuća, u tom bi se slučaju izložio opasnosti da netko naiđe, da bude uočen... S druge strane, toliku količinu pršuta treba nekome ponuditi i prodati. I za to se treba poznavati tržište...
Dok priča, na Darkovu licu miješaju se osjećaji. Prevladavaju bespomoćnost i očaj.
- Svaki od tih pršuta prošao mi je kroz ruke najmanje 15-ak puta. To je zahtjevan posao. Kad sam ih kupio, težili su otprilike po 12 kilograma, u postupku su izgubili po pet. Trebalo ih je iskrcati, dosoliti, pritisniti, objesiti, donijeti, provjeravati... I sada, kada sam trebao utržiti svoj trud i muku, dogodilo se ovo...
Da je to napravio netko tko ima svoju familiju, tko ne radi, komu je ugrožena egzistencija, tko je kruha gladan, pa bih rekao: ukrao si, kupio si djeci da prežive... i neka ti je oprošteno. Ne bih ga ni tužio. Ali čisto sumnjam. To je napravio netko tko će utržak propiti i prokockati... Najčešće je to u pitanju. Neka im Bog naplati..., piše Slobodna Dalmacija.
