Nastavljajući aktivnosti u sklopu Comenius programa učenici Ekonomske škole Šibenik, sa svojim profesorima, boravili su u Poljskoj. Nakon što je sudionike tog programa prošlog mjeseca, kao glavni nositelj, ugostila šibenska Ekonomska škola, Poljska im je pružila gostoprimstvo u drugom ciklusu druženja i učenja pod geslom „Kids go green“.
Comenius projekt je program cjeloživotnog učenja koje promiče europsku dimenziju obrazovanja te omogućava stjecanje i unaprjeđivanje vještina. Uključeno je pet zemalja – Hrvatska, Italija, Turska, Mađarska i Poljska. O utiscima iz Poljske za naš portal piše Danijela Grubišić, učenica Ekonomske škole i sudionica tih susreta:
Nakon osam sati leta i tri promijenjena aviona (iz Splita do Zagreba preko Züricha do Varšave) napokon smo stigli u tmurnu Varšavu. Prvi dojmovi? Izgleda kao veliki Zagreb, ali malo depresivniji od njega. Široke ulice, mnoštvo ljudi, autobusi, vlakovi, tramvaji i ništa neuobičajeno za jedan od najvećih europskih centara – metro. U početku nam je bilo neobično jer gotovo svugdje gdje idemo moramo promijeniti barem dva prometna sredstva. U Šibeniku si sretan ako uhvatiš bus, a pogotovo ako nađeš mjesta u njemu. Ondje možeš birati čime ćeš se voziti, a ako su sva mjesta zauzeta ništa zato. Sigurno će biti slobodnih u sljedećem koji dolazi za maksimalno tri minute.
DVA LICA VARŠAVE
Sve se brzo odvija. Ne stigneš ni pogledati u nebo i velebna zdanja oko sebe, a na semaforu već svijetli zeleno. Suvremena arhitektura, u kojoj prevladava staklo i neobični oblici, u modernom dijelu grada daje Varšavi potpuno novi izgled, a i ugled. Posjetivši Stare Miasto (Staro Mjesto – najstariji dio grada) dobili smo dojam da smo u potpuno drugom gradu i stoljeću. Ondje je mirnije, tiše i usporenije. Sve odiše gracioznošću, povijesti i kulturom. Posjetili smo Kraljevski dvorac gdje smo se osjećali kao dio tog dijela povijesti.
Na jedno rijetko sunčano jutro bili smo na vrhu Palače kulture i znanosti, koja ima status najviše građevine ne samo u Varšavi nego u čitavoj Poljskoj, gdje smo imali cijeli grad na dlanu. Poslije toga smo posjetili Muzej suvremene umjetnosti gdje su sabrani najbolji eksponati svjetskih umjetnika - dirljivi, zanimljivi i nikada do kraja shvaćeni. Na oduševljenje ljubitelja tehnologije, robotike i znanosti općenito posjetili smo centar nauke 'Kopernik'. Svatko je našao nešto za sebe, a najmlađima se najviše dojmio robot.
Koliko god im na kulturnoj razini možemo pozavidjeti toliko im je loša gastronomija. Pierogi su u srodstvu sa talijanskim raviolima, ali nisu ni upola dobri kao oni. Kako je za Hrvatsku uobičajeno imati pekaru na svakom uglu tako je za njih imati štandove s kebabom. Turska kuhinja je veoma rasprostranjena u Poljskoj. Posjetili smo jedan od turskih restorana 'Efes' koji ima čitav lanac restorana po Europi. Oči su nam bile veće od… znate već čega. Niti najbolja reklama osebujnosti okusa Ledovih smrznutih proizvoda ne komparira užitku koje su nam pružile turske delicije.
MLADI NUDILI SVOJE IDEJE ZA OČUVANJE PLANETA
Uz zabavne radionice o sastavu zemlje, važnosti vode i kemijskih spojeva oko nas ugodno smo se družili i upoznavali sa našim vršnjacima iz drugih zemalja. S lakoćom smo rješavali sve zadatke koji su nam bili zadani. Program se sastojao od dva dijela - u laboratoriju i na terenu a uz mladog profesora, kemija se učinila zanimljivom. Bilo je riječi o kiselim kišama, nestajanju kišnih šuma, ispušnim plinovima i istrjebljivanju životinjskih vrsta. Ispitivali smo kiselost, odnosno lužnatost vode i njezin utjecaj na naš organizam. Drugi dio provodio se na terenu gdje smo naučeno primijenili sve u cilju kako bi probudili ekološku svijest i počeli činiti dobro za naš planet. Kad se male ruke slože, sve se može! U Muzeju suvremenih umjetnosti imali smo radionicu 'Problemi suvremenih gradova' koji se poistovjećuju sa izlošcima i temom našeg susreta 'Kids go green'. Podijeljeni u grupe, mladi Europljani prezentirali su probleme i svoje ideje o tomu kako ih prevladati.
U šest dana našeg boravka sunce smo vidjeli svega jedan i pol dan. Vrativši se u Hrvatsku i vidjevši sunce nitko nam nije mogao skinuti osmijeh s lica. Odsjaj s mora kroz avionski prozorčić probudio je i najveće spavalice. Kako zaključiti ovu veliku avanturu koja nam je svima bila lekcija i većini prvo iskustvo izvan zemlje bez roditelja? Jednostavno – svugdje je lijepo, ali doma je najljepše.
Za kraj se zahvaljujemo profesoricama Ivani Kardum Goleš, Ani Gunjači i Nadi Bujas te profesoru Marijanu Tepiću na iskazanom povjerenju i podršci za vrijeme cijelog putovanja.
Tekst i slike: Danijela Grubišić
