S uzbudljivim mandatom rimskog biskupa, pape Frane koji gotovo svakog dana poziva na promjenu ustaljena života, posebno klera u staroj Europi, u kojoj Katolička crkva nazaduje u broju vjernika, poklapa se i odlazak nekolicine hrvatskih biskupa u mirovinu, piše Slobodna Dalmacija.
Prema kanonu 401. crkvenog prava svaki je biskup dužan papi ponuditi odreknuće od službe kad napuni 75 godina života, a na njemu je hoće li ga odmah prihvatiti ili će biskup ostati još neko vrijeme u službi.
Ovog kolovoza odreknuće zbog navršene kanonske dobi zatražio je krčki biskup Valter Župan, u siječnju 2014. godine to će vjerojatno učiniti gospićki biskup Mile Bogović, u travnju vojni ordinarij Juraj Jezerinac, a krajem sljedeće godine uvjete za umirovljenje ispunjava i šibenski biskup Ante Ivas, premda iz Šibenika dopiru glasovi kako bi zbog narušena zdravlja mogao i prije napustiti katedru. Za njima slijedi hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, koji će za tri godine ispuniti kanonsku dob.
Biskupi pred kojima je umirovljenje pripadaju, uvjetno rečeno, “desnom krilu” hrvatskog episkopata, i premda je hrvatskoj Crkvi dio karakreta stoljećima bila i obrana narodnog identiteta, neki biskupi gotovo da nisu pristajali ni na kakvo pomirenje i dijalog s lijevim opcijama koje se u demokratskim društvima izmjenjuju na vlasti.
‘Siđite među vjernike’
Šibenski biskup Ivas često podsjeća na zločine komunističkih vlasti u poslijeratnoj Jugoslaviji, a autor je jedne od najpopularnijih pjesama sa zadnjeg albuma Marka Perkovića Thompsona, skladbe ‘Maranata’ koja, među ostalim, pjeva: “Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika, i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica i svih sluga Zloga iz Naroda moga... Maranata, dođi Gospodine u zemlju Hrvata...”
Biskup Ivas i Thompson prijatelji su godinima, a msgr. Ivas krstio je Thompsonove blizanke Cvitu i Katarinu u šibenskoj katedrali sv. Jakova.
Povjesničar dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup, idejni je začetnik spomen-crkve hrvatskih mučenika u Udbini. Pored toga što je i dio teologa napominjao kako svi poginuli u hrvatskoj povijesti na strani različitih vladara nisu niti borci za hrvatsku stvar, niti mučenici u kršćanskom smislu, crkva nosi upravo to ime.
K tome, prevagnuo je u odluci da se ta crkva ne gradi prema suvremenom projektu arhitekta Nikole Bašića, koji je pobijedio na natječaju, nego je izgrađena u kvazistarohrvatskom stilu, što također odudara od prakse Crkve koja je kroz povijest ne samo pratila nego i kreirala nove stilove u umjetnosti i arhitekturi. Poznata mu je izjava kako napadi na Crkvu pokazuju da je društvo bolesno.
Na tom udbinskom polju, uoči predsjedničkih izbora biskup hvarsko-bračko-viški Slobodan Štambuk izgovorio je jednu od originalnijih rečenica hrvatskih klerika: “Budući hrvatski predsjednik treba biti katolik ne samo po krsnom listu nego i po svjedočanstvu života u vjeri.” Demantirali su ga čak i teolozi, navodeći kako je u sekularnoj državi bitnije da predsjednik bude moralan nego katolik.
Svi ostali hrvatski biskupi su više-manje mladi ordinariji, i mandati će im duboko zaći u pontifikat pape Bergoglia.
On se pak svako malo, vrlo izravno obraća pastirima Crkve, upozoravajući ih da svoju sudbinu prilagode sudbini naroda koji im je povjeren. Nerado napušta svoju rimsku biskupiju, pa je nedavno pri ređenju novih biskupa kritizirao biskupe koji su stalno na putovanjima:
- Tražim od vas, molim vas, da ostanete među svojim narodom. Treba ostati! Izbjegnite skandal aerodromskih biskupa! (...) Vaša prisutnost nije sporedna, nevažna. Tu prisutnost traži sam narod koji želi vidjeti svog biskupa u svojoj sredini, da mu je blizu. Ne zatvarajte se! Siđite među svoje vjernike i na periferije svojih biskupija i na sve ‘egzistencijalne periferije’ gdje vlada trpljenje, samoća, tamo gdje je čovjek ponižen – pozvao je papa Frane.
Ukazao im je i na važnost posjedovanja doze dobrog humora.
- To je milost za koju moramo moliti svi mi biskupi: Gospodine, daj mi osjećaj za humor. Naći načina da se znamo nasmijati, najprije, na vlastiti račun a zatim i na druge stvar – zaključio je Papa, dodavši kako “pastiri moraju mirisati po ovcama”.
Reklo bi se, sasvim suprotno od načina na koji javnost vidi većinu svojih biskupa: vozaju ih u finim automobilima, žive u raskošnim rezidencijama, obilaze svijet bez razumljiva razloga, mrzovoljni su i neraspoloženi da podijele svoje mišljenje s javnošću posebno ako im pitanje ide uz dlaku, rijetko ih se viđa među stvarnim siromasima i nesretnima, čak i među običnim pukom.
Može im se zamjeriti kako žive izvan (ili iznad) svijeta u koji su poslani, poput svojevrsnog crkvenog celebrityja. Kad im se ukaže na stil, riječi i način pape Frane, najčešće odgovaraju: Znamo mi to, nema tu ničeg novog... Postoji, naravno, mogućnost da žive svoje privatno siromaštvo, da poste i pomažu u tajnosti, da su sjajne zgrade i automobile visoke klase dobili u naslijeđe. Ali narod o tome malo može znati.
‘Sinovi razmetni’
Stoga je zanimljivo pitanje hoće li papa nove biskupe na katedre koje se upravo prazne imenovati biskupe svog, novog stila, komunikativne i spremne ući u raspravu o bilo kojem pitanju poput dubrovačkog biskupa Mate Uzinića i požeškog Antuna Škvorčevića, čiji se način života, jednostavnost i otvorenost (a imenovani su u doba prethodnih dvojice papa), uklapaju u ono što od pastira Crkve traži papa Frane.
Dakako, u najvećem broju slučajeva novi biskupi biraju se iz biskupije iz koje je je i biskup kojem ističe mandat, mada ne nužno – kardinal Bozanić bio je krčki biskup, a Uzinić klerik splitske nadbiskupije – a konačnog kandidata papi će predstaviti novi nuncij u Hrvatskoj, nadbiskup Alessandro D’Errico s kojim je stigao i glas ‘izuzetno sposobnog i vještog crkvenog diplomata, vrlo komunikativnog i otvorenog te produhovljenog svećenika, koji svoje nadahnuće nalazi u otvorenosti Duhu Svetome.’
Osim uhodane procedure, djelomično je točno i da papa za biskupe traži kandidate koji imaju odlike duha kojeg uvodi u Crkvu, a ovaj papa to radi vrlo izravno i uporno. Prema ‘sinovima razmetnima’ nema popustljivosti, što svjedoče i primjeri njemačkog ‘de luxe’ biskupa Tebartz-van Elsta, ljubljanskog i mariborskog nadbiskupa Antona Stresa i Marjana Turšeka.
Kod izbora novih biskupa upražnjenih hrvatskih katedri možda će presudne biti i takve odlike: skromnost, komunikativnost, nulta tolerancija na crkvenu buržoaziju, kakve pokazuje papa Frane.
Zanimljivo je da je odreda riječ o biskupijama vrlo deficitarnima svećenicima, u krčkoj ih je sedamdesetak skupa s franjevcima, a iz nje dolaze i dva poznata imena: kardinal Josip Bozanić i karizmatik Zlatko Sudac.
U šibenskoj biskupiji ih je osamdesetak na župama, ali većina je franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja. U hvarsko-bračko-viškoj je inkardinirano četrdesetak svećenika, a u Gospićko-senjskoj pedesetak, dok je u Vojnom ordinarijatu tek dvadesetak klerika. Sve ove biskupije karakterizira i mali broj novozaređenih svećenika.
Po svemu sudeći, nasljednike biskupa koji su stilom pripadali jednom drugom vremenu, od progona u komunizmu do čašćenja u demokratskoj državi, tražit će se među svećenicima novog doba. Da bar., prenosimo iz Slobodne Dalmacije.
