Šok izazvan preseljenjem iz Centra Maslina u Bratskom Docu, koji im je dugo bio jedini dom za koji su znali, štićenici Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac, osobe s intelektualnim teškoćama, brzo su prevladali i počeli prihvaćati sredine u koje su premješteni, kako doznajemo od Branke Bego, ravnateljica tog centra. Mnogi od njih dobili su priliku za novi način života u samostalnim stambenim zajednicama u sklopu projekta socijalne inkluzije i s njima se radi kako bi ih se pripremilo na te nove izazove.
“Kada smo ih premjestili, reakcije su bile sasvim prirodne, kao i reakcije svakog čovjeka kada ga odvajaju od mjesta za koje se vezao 20 godina. Oni su zavoljeli svoju kuću, brinuli su se o okućnici, imali su tamo svoje kućne ljubimce. Bilo je puno pomiješanih emocija. Dosta njih je plakalo, ali sve to sada dolazi na svoje i oni se brzo prilagođavaju novoj sredini“, otkrila nam je Branka Bego, ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac.
Gordana Ikica, predstojnica podružnice Maslina ispričala nam je kako su na premještaj reagirali sami korisnici centra Maslina. „Naša korisnica Snježana koja je nakon rata protjerana iz Zavoda za rehabilitaciju Višegrad (Bosna i Hercegovina) izjavila je: „Protjerali su me iz Višegrada i tjeraju me opet sada, pa gdje da ja idem! Oni su vezani uz mjesto i uz ljude na koje su navikli, stoga je mnogima i dalje vrlo teško“, priča nam Gordana. Tako je jedan od korisnika, Jure danas za doručkom upitao „Pa kad ćemo ići u Dolac da ja mogu opet kopati i uređivati vrt? Njemu fale aktivnosti na koje je navikao u Primoštenu i zato je ovdje izgubljen kao i puno drugih korisnika. Kad vam neko izmakne sigurnost na koju ste navikli, sigurno da burno reagirate. Njih je na ovakvo nešto trebalo pripremati dugo vremena i tu je nastao problem, sve je desilo prenaglo za njih“, zaključuje Gordana.
Problem je i što je i što svaki svaki korisnik ima pravo izreći svoju želju gdje želi biti smješten, a u ovom slučaju nije bilo moguće njihove želje uvažiti pa su stručni radnici potrošili puno vremena da im objasne da su nastale nove okolnosti i da je pred njima nešto novo i da se na to moraju odvažiti.
Petnaest korisnika tako je premješteno u privatnu ustanovu obitelji Roman koja otvara svoju podružnicu otvorenog tipa na Meterizama, jedanaest ih je sada u Centar za promicanje inkluzije Zagreb, a isto toliko u Centar za inkluziju Šibenik, dok je njih devetero u Centu za odgoj i obrazovanje Šubićevac koji se također preoblikuje u ustanovu za socijalnu inkluziju.
Podružnica Maslina ugasila se nakon 20 godina rada jer se Ministarstvo socijalne politike i mladih i Općina Primošten nisu mogli dogovoriti o cijeni najma općinske zgrade u Bratskom Docu, nakon što je istekao dugogodišnji ugovor. Budući da Ministarstvo inače provodi reformu socijalne skrbi s ciljem transformacije ustanova socijalne skrbi i deinstitucionalizacije skrbi koja se korisnicima pruža. „Korisnici time dobivaju novu šansu u i polako preuzimaju svoj život u svoje ruke te će se raditi na njihovom uklapanju u lokalnu zajednicu a oni koji to mogu biti će i radno aktivni, naravno sve to se postiže uz pomoć stručnjaka. U slučaju podružnice Maslina taj se proces ubrzao zato što je došlo do neslaganja i nemogućnosti dogovora između načelnika općine Primošten, Općinskog vijeća i predstavnika Ministarstva socijalne politike i mladih“, ističe Branka Bego.
No za Centar na Šubićevcu nije baš jednostavno osigurati uvjete socijalne inkluzije za dosadašnje stanare Masline. U Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac smještena djeca koja u njemu pohađaju nastavu tako da je teško uskladiti uvjete života za te dvije ipak različite skupine korisnika. Za odrasle korisnike iznajmit će kuću u Šibenik i urediti im ju za samostalan život uz njihovu potporu „Najveći problem koji imamo sada u centru Šubićevac su dva izuzetno teška korisnika koji nisu za intenzivnu skrb u stambenim zajednicama, već moraju biti u posebnim institucijama. Nažalost u Hrvatskoj zasad djeluje samo jedna takva institucija, a to je Duga u Karlovcu“, rekla nam je ravnateljica Bego.
I ona i Gordana Ikica optimistično gledaju u budućnost i vide priliku u reformama Ministarstva da se korisnici osamostale, nađu nešto što će ih okupirati i čemu će se radovati u životu, a da sve brige i probleme s kojima su se sreli ostave iza sebe i brzo ih zaborave.
