Najava Uprave Hrvatskih željeznica da će dogodine ukinuti putničke vlakove na pruzi Perković – Šibenik izazvala je brojne reakcije, naravno, ponajprije radnika HŽ-a, sindikalista koji se boje da će doći do gašenja radnih mjesta, a ugroženo ih je, navodno, stotinjak. No, s posebnom nostalgijom toga se vlaka sjećaju generacije Šibenčana koje su “s Perkovića preko Knina...” odlazile u glavni grad, u visoke škole i veliki svijet... piše Slobodna Dalmacija.
Brzim preko Perkovića odvozili su se i dovozili ljudi i dobra, studentski paketi, demižane, arambašići, pohano i kofe sa živim pulastrima, kuferi na kojima se sjedilo po hodnicima dupkom punih vagona, putovale su nade, želje i ljudske priče.
Tako je i “ona provela noć na putu, kojim kreću od davnina naši snovi, prema svijetu s Perkovića preko Knina...” kako, otprilike, počinje pjesma “Djevojka iz moga kraja” Arsena Dedića, koji je i sam bio putnik na relaciji Šibenik - Perković i natrag sve do jednog puta, kad je zapeo u Zagrebu. Danas se u svoj Šibenik vraća - avionom. Jer je, kaže, u stanovitim godinama i stanovita zdravlja...
- Nikad ne bih ukinuo tu prugu, nikad! To je kultna pruga, na njoj su počinjala sva naša putovanja iz Šibenika i cijelog kraja, u bijeli svijet. Tom je prugom u Šibenik pedeset i sedme došao Okudžava, tom je prugom u Šibenik stigao Endrigo... Pa ta fenomenalna stanica koja prekrasno izgleda! Imam sliku s te stanice kad smo pedesete išli na turneju u Drniš...
Imamo stranca u vagonu, ne govori jezike...
Na Perkoviću se, sjeća se Arsen, presjedalo. Oni u spavaćim kolima produžili bi u Split, a Šibenčani su u cik zore presjedali u lokalac za Šibenik.
- Sjećam se, Okudžava je vlakom putovao sve od Moskve. Kad je stigao na Perković, sjedio je u vagonu i samo govorio “Arsen, Arsen”... Zvao me kondukter, da imaju nekog stranca u vagonu koji ne govori strane jezike... Kao da ih je on, kondukter, govorio!
Svakako, strpali su Okudžavu u vagon i poslali mi ga u Šibenik, tu sam ga čekao. I sentimentalno i praktično, vezan sam za tu prugu, govori Arsen. On u Šibenik danas, dakle, dolazi avionom, a Gabi...
- Autobusom! Ona vam u autobusu uživa! Aviona se boji ona koja je još trideset i sedme putovala, šta ja znam čim, avionom, zepelinom, iz Berlina u München, danas se stravično boji aviona! Zato nikad nije mogla odgovoriti ni jednom pozivu na turneju, recimo u Ameriku, ili bilo gdje gdje se putuje avionom... − kazuje nam Arsen.
A prugu kojoj najavljuju umiranje spominje i u kultnoj pjesmi “Vlakom prema jugu”, premda ne izrijekom kao u “Djevojci iz moga kraja”, dočim u pjesmi “Posljedni tango u Đevrskama” spominje “mažoretkinje iz Ripišta”, a to je prva stanica iza Perkovića prema Šibeniku..., prenosimo iz Slobodne Dalmacije.
