Aktualni šibenski gradonačelnik dr. Ante Županović ostat će sasvim sigurno upamćen po tomu što je se za njegovog mandata Šibenik konačno odužio dvojici svojih velikana, Draženu Petroviću i prof.dr. Petru Guberini.
Istina, projekt izgradnje spomenika Draženu Petrovići na Baldekinu dala je izraditi je bivša HDZ - ova vlast, ali ga je aktualna SDP - ova i HNS -ova ga je ostvarila. Međutim, treba se samo prisjetiti da je od Draženove tragične pogibije prošlo 20 godina i da je Šibeniku toliko trebalo da podigne spomen na "svog malog s Baldekina". Ostaje i činjenica da je spomen sobu koja bi također trebala biti dio tog projekta na kraju sama uredila i otvorila njegova obitelj kao dio Muzeja Dražena Petrovića u Zagrebu.
Priča o Petru Guberini još je ekstremnija kada je riječ o odnosu Šibenika i Šibenčana prema svojim uglednim i uspješnim sugrađanima. Svijet ga je priznao kao jednog od najvećih znanstvenika modernog doba koji je proniknuo u tajne ljudskog uma i pronašao metode i sredstva koje su milijunima gluhih i nagluhih ljudi širom svijeta omogućile da mogu normalno komunicirati, živjeti i raditi ne trpeći štetu zbog svog hendikepa. Kao dijalektičar i filozof, a bez dvojbe je bio jedan od najvećih umova svoga doba, na razinu znanosti podigao je izučavanje interkulturnih komunikacija, a bio je poznat i priznat kao dosljedni zagovornik poštivanja kulturnih raznolikosti u čemu se uzdigao do razine meritornog savjetnika u nekoliko država. Bio je jedan od najgorljivijih zagovornika prava "crne Afrike" i osnivač Instituta za Afriku. Taj znanstvenik, inovator, intelektualac u punom smislu te riječ cijeli je život bio samozatajan, a u njegovom rodnom Šibeniku do prije nekoliko dana, kada mu je na rodnoj kući u Docu otkrivena spomen ploča, i to tek na njegov stoti rođendan, malo je tko za njega znao. Što je najgore, postavljanje spomen ploče inicirao je Mladen Lovrić, njegov dugogodišnji suradnik, čovjek koji nije vezan za Šibenik osim preko Petra Guberine, no dobro je da je aktualna vlast tu inicijativu prihvatila.
Šibenčani, međutim, ne uče iz tih primjera i ne shvaćaju da je uspjeh njihovih ljudi istodobno i njihov uspjeh i uspjeh njihova grada.
Kao da je još uvijek aktualno ono što je o Šibenčanima 16. stoljeća napisao Antun Vrančić navodeći uz ostalo, kako je u Šibeniku omražen svatko tko "u osinjaku strši iznad niskog prosjeka", a da to malo ublažimo mogli bismo reći da ako nije omražen onda barem njegov uspjeh prolazi nezabilježen.
Najsvježiji primjer je priznanje za najuspješniju poduzetnicu u socijalnom poduzetništvu u Hrvatskoj u 2012. godini koje je dobila vlasnica Dječjeg vrtića Žižula Zorana Ivić, šibenske privatne ustanove. Ustanova koju je osnovala i koju vodi skrbi o više od 300 djece, zapošljava gotovo 50 djelatnika i razvija se i dalje i gradi nove vrtiće. Poznato je da je svaki poslovni uspjeh ostvaren u Šibeniku ili sličnim manjim sredinama dvostruko vrjedniji nego primjerice Zagrebu ili Rijeci gdje su okolnosti ipak povoljnije. Nakon što je dobila to priznanje izjavu i intervju od Zorane Ivić tražili su brojni nacionalni i lokalni mediji u Zagrebu. Kada se vratila u Šibenik odmah je gostovala u programima Radio Drniša i Hrvatskog radio Knina, zvale se je i neke radijske postaje iz Dalmacije, ali mediji u Šibeniku su uglavnom ostali indiferentni što samo dokazuje da se još nismo naučili isticati ljudi iz vlastite sredine.
