Marko Duvančić, agronom, profesor na Veleučilištu u Kinu, vinar i turistički djelatnik jedan je od prvim mladih stručnjaka koji se nakon završetka fakulteta vratio na svoju djedovinu u Razvođe i počeo se baviti proizvodnjom i prije nego što je diplomirao na Agronomskog fakultetu u Zagrebu i jedan je od trojice studenata iz svoje generacije koji je to napravio. Svoje prvo vino proizveo je kada je imao samo 20 godina.
„Kad sam počeo onda sam bio još student. Ovo područje je bio u Domovinskom ratu okupirano i čim je oslobođeno moja obitelj i ja smo se vratili. Počeli smo s obnovom kuće, da imamo gdje stanovati, a onda sam se odlučio za poljoprivrednu proizvodnju. Već sam 1996. od grožđa iz jednog našeg malog vinograda i nešto kupljenog proizveo svoje vino. Poslije toga svojim vlastitim sredstvima podižem nasade vinograde. Kada sam 2000, godine diplomirao vratio sam se na svoju djedovinu za stalno, a 2001 sam zasadio još jedan vinograd. Našao sam se u problemu – imao sam previše vina za vlastite potrebe, a premalo za veće tržište. Krenuo sam s pisanjem projekata. Dobio sam od države koncesiju na državno zemljište na 40 godina , potom i poticaje od države i Županije za sadnju vinograda. Tako sam 2005.godine posadio najveći vinograd od 50 000 loza”, priča Marko.
No danas se situacija promijenila. Zbog nedostatka radne snage za obradu vinograda i berbu sveo je svoju proizvodnju na 20 000 loza, ali je proširio asortiman proizvoda na maslinovo ulje i suhomesnate proizvode, uglavnom za svoje goste koji borave u njegovim posebnim apartmanima uređenim u bačvama starim 150 godina. U tome se Marko pokazao i kao inovativan kada je riječ o turističkoj ponudi.
„Najprije sam bio otvorio izletište s vinotočjem, a onda smo se, na nagovor gostiju okrenuli i smještajnim kapacitetima. Prvo su bile u planu kamene kućice, ali gradnja je bila preskupa. Došao sam u priliku kupiti stare drvene bačve od Dalmacija vina. Te su se bačve nalazile u Kaštel starom gdje sam ja završio srednju poljoprivrednu školu. Znao sam za tu vinariju i kolike su te stare bačve. Kad je Dalmacijavino otišlo u stečaj odlučili su rasprodati imovinu i sinula mi je ideja da kupim te velike bačve i napravim od njih apartmane. Dok su trajale pripreme, nabavio sam stari namještaj i samo ga kasnije ubacio u bačve. Prije se, kad bi se htjelo reći da neko puno pije govorilo da „spava u bačvi”, a evo naši turisti sada mirne duše, uživajući, spavaju u bačvama i uživaju. Te smo apartmane uredili prije 8 godina i stalno smo osim u zimskim mjesecima puni”, kaže Marko.
Pomno je, koristeći samo prirodne materijale uredio okoliš, dječje igralište, bočalište. On i njegova obitelj proizvode gotovo sve što nude gostima pa tako i veći dio vina proda na „kućnom pragu”.
„Ja stalno objašnjavam svojih studentima da je takav način rada i prodaje puno isplativiji nego da butelje prodajem restoranima”, objašnjava Marko.
Može se pohvaliti i da ima prvo ekološko vino proizvedeno bez ikakvih kemikalija, a vinovu lozu štiti UVC zrakama.
„ Uvijek me je kopkalo da u proizvodnji vina zagađujem okoliš iako sam se trudio koliko sam mogao. Ali ekološka proizvodnja je tada bila preskupa, a ja sam skromno živio. Trudio sam se koristiti što manje pesticida, ali stalno sam bio time opterećen. Krenuli smo sa solarnim panelima za toplu vodu, pa smo ugradili solarnu elektranu. Sad smo nabavili strojeve za proizvodnju peleta od biljnih ostataka, ali nisam bio do kraja zadovoljan. Onda sam upoznao diplomiranog inženjera strojarstva Martina Krstića koji se bavio solarima, ali i uređajima za dezinfekciju UV svjetlom. Počeli smo pričati o tome da to probamo primijeniti na uzgoj vinove loze. Martin je toliko uvjerljiv da mu ne možete reći NE. Uključio sam se u to. Proučio sam neke radove u kojima se to testiralo, ali rezultati nisu bili dobri. Uvidio sam da nisu poduzeli neke bitne korake pa smo mi to primijenili, neke predradnje koje su biljci potrebne prije tretiranja UVC svijetlom. Krenuli smo u to i sada imamo prvo vino koje je proizvedeno bez ikakve kemijske zaštite i rezultati su odlični”, objašnjava Marko.
Zanimljivo je i zašto je svoje imanje nazvao „Pilipovi dvori”. Kaže da je njegov djed imao 16 djece,a njegov brat Pilip je umro mlad, sa 16 godina i nije iza sebe nikog i ništa ostavio. „Odlučio sam zato po njemu nazvati moje imanje kako on ne bi pao u zaborav”, priznaje Marko i time otkriva i svoju emotivnu dušu vezanu za svoje pretke i sve na čemu je on nastavio živjeti i raditi.
