Najstariji hrvatski rock bend, šibenski „Polaris”, nacionalni sinonim za istinski, nepatvoreni rock and roll band koji je ostao vjeran istom glazbenom izričaju i rokerskom svjetonazoru, u 58. godini postojanja snimio je prvu vlastitu pjesmu. Riječ je o „Parangalu”, žestokoj, nepatvorenoj rock pjesmi punoj adrenalina koju „Polaris” svira snažno i poletno ne odričući se ni za milimetar svojih rock uvjerenja kojih se nepokolebljivo drži od 1966. godine kada je osnovan.
Grupa „Polaris” pod tim imenom djeluje od 1966. godine i najstariji je autentični još uvijek aktivni rock and roll band (bubanj, bas i dvije gitare). Bend od kad je osnovan, nije mijenjao temeljnu postavu postavu. Za svoj 50-rođendan 2016. godine postao je prvi službeno priznati šibenski doprinos nastanku i razvoju rock kulture u Hrvatskoj i dfobio zaslužio mjesto u Odeonu hrvatske glazbene prošlosti i slave zahvaljujući prije svega svojoj ustrajnosti i beskompromisnoj dosljednosti.
Od 1966. godine do danas članovi „Polarisa” su Goran Baranović Miš (bubnjevi), Zoran Košuljandić (gitara), Ivan Žurić (gitara)i Davor Crnogaća (bas). Prvi su puta svirali u dvorani Osnovne škole Lepa Šarić (danas OŠ Tina Ujevića)i na kupalištu Jadrija. Od 1966. do 1968. godine svirali su subotom i nedjeljom u Kutiću, točnije rečeno u dvorani stolnoteniskog kluba Šibenik, na tvrđavi Barone i u hotelu Krka.
Već 1966. godine s velikim su uspjehom nastupali i izvan Šibenika. Legendaran je bio njihov koncert u Kninu, a 1967. godine održali su fantastične koncerte u Vodicama i Murteru. Ti su koncerti s vremenom postali mitska mjesta tadašnjeg naraštaja, neka vrsta šibenskog Woodstocka.
Od 1966. godine stalna jezgra Polarisa su Baranović, Crnogaća, Košuljandić i Žurić, a kroz bend su prolazili i drugi šibenski mladići zaneseni rock and rollom. Tako je s Polarisima 1966. godine svirao Mojmir Martin. Tijekom 1966. i 1967. godine Polarisi su bili Stipe Tomičić, Zlatko Štrbinić, Luka Skelin i Zlatko Crnogaća, ali i legendarni Mišo Kovač. Upravo s Mišom Polarisi su u ožujku 1967. godine postali prvorazredna koncertna atrakcija, a te su godine kao prvi bend u Hrvatskoj i bivšoj državi napustili jednostavni plesni i frivolni rock and roll i počeli svirati kompleksnu rock glazbu. Nakon početnog oduševljenja bendovima poput „The Shadows” i „The Beatles”, oni su nakon susreta s američkim studentima u Zadru koji su iz SAD-a donijeli ploče s glazbom kakva do tada nije čula ovdašnja mladež, počeli svirati čvrsti, u to vrijeme vrlo napredni, progresivni rock. Među prvima na svojim koncertima sviraju pjesme Jimy Hendrixa, a nakon gitarijade u Zadru gdje su upoznali grupu američkih studenata na svoj repertoar stavljaju pjesme bendova koji su stvorili zlatno doba rock and rolla: „The Cream”, Janis Joplin Big Brother & Holding Company, „The Kings”, „The Doors”, „The Spencer Davis Group” i „The Led Zeppelin”.
„Polaris” je bio prvi domaći bend koji je svirao pjesme velikana iz zlatne ere rock glazbe tijekom koje je stvorena globalna rock kultura. Gledano iz te perspektive, bend Polaris pripada vrijednoj baštini novije kulturne povijesti Hrvatske i Šibenika.
Grupa „Polaris” rodila se iz školskog sastava koji je počeo svirati 1964. godine. Sami su sebe podrugljivo nazivali VIS „Jadnici” jer nisu čak praktično ni jedan glazbeni instrument. Improvizirane magnete stavljali su na akustične gitare, a Goran Baranović je bubnjao udarajući običnim štapovima po drvenoj dasci stolice i jednoj jedinoj čineli koja je obješena o konop visjela sa stropa. Ime Polaris uzeli su 1965. godine inspirirani američkim interkontinentalnim balističkim raketama koje su dobile ime po Polarisu (Sjevernjači) najsjajnijoj zvijezdi zviježđa Mali medvjed koja je najbliža sjevernomu nebeskom polu i gotovo je nepomična na nebeskoj sferi.
Od 1966. godine Polaris nastupa u nepromjenjivoj bazičnoj postavi Baranović-Crnogaća-Košuljandić-Žurić, a ostaju zajdno i nakon odlaska na studij 1969. godine pa i usprkos tome što će s vremenom svatko od njih nastupati i s nekim drugim sastavima pa i klapama. Goran Baranović je svirao s grupom „Aquarisus” i bio je bubnjar slavnih „Dubrovačkih trubadura”, Ivica Žurić je nastupao s klapom „Maslina”, a na turnejama je bio član pratećih grupa Olivera Dragojevića i Miše Kovača, a Zoran Košuljandić je jedno vrijeme bio član „Grupe Mi”, kvinteta „Solaris” i grupe „Solaris”, a pjevao je i u kvartetu „Ekstravagancija”, s opernim pjevačem Nevenom Belamarićem, Radom Koštanom, koji se s klapom Šibenik postati legenda klapske pjesme, a okušati će se i kao rock pjevač upravo s bendom Polaris, i Tomislavom Kužinom.
Članovi „Polarisa” nakon 1971. godine imali su i zasebne osobne glazbene i profesionalne karijere, ali nikada nisu prestali zajedno svirati.
