Sidebar Menu

Datum objave: 18. Ožujak 2020

GRINTANJE ŠIBENSKE NEVISTE / "StayHome" izolacija zbog koronavirusa može imati i neke dobre stvari, ovo su samo neke

Karmen Jelčić
Karmen Jelčić

Tijekom više od pola stoljeća života suočavala sam se s mnogim životnim nedaćama. Selidbe i gubitak socijalne mreže od malih nogu, teška bolest, poplava novouređenog stana, rat, izbjeglištvo s novorođenčetom, strah, glad, besparica, PTSP, mučna  rastava, poslovni neuspjeh, prijateljska izdaja, tragična smrt bliske osobe, gubitak voljene imovine... Ako sam iz svega toga nešto naučila to je da ne možemo utjecati na to što nam se događa. Sudbina je to, naš križ, kiseli limuni. Ono na što možemo utjecati je način na koji se prema tome odnosimo. Začuđujuće je koliko u teškim vremenima osim suza i očaja ima smijeha i humora koji tegobnim trenucima oduzima moć. Sjećam se kako sam se davnih dana, s vodom do koljena u poplavljenom stanu smijala do suza kada sam ugledala odraz sebe i muža u ogledalu - mokri, raščupani i blatom zamusani očajnici. Nepodnošljiva napetost je popustila a mi smo se unatoč istoj situaciji puno bolje osjećali. Čitala sam da je umijeće življenja kada od limuna napraviš limunadu. Talijani, koji usred pandemije pjevaju po balkonima šireći pozitivnu vibru unatoč svemu čine upravo to.

 

Pandemija nas je sustigla i ne zna se što će biti. Na nama je hoćemo li nad tom situacijom zdvajati i još više si zagorčati život ili ćemo pokušati biti što discipliraniji, konstruktivniji i pozitivniji (lakše je kada se prisjetite narodne izreke da je „svako zlo za neko dobro“).

Ja prihvaćam situaciju takvu kakva jeste i za sada sam dosta mirna jer vjerujem da će sve proći dobro. No to nipošto ne znači da ću postupati neoprezno ili neodgovorno, ugroziti svoj ili nečiji tuđi život. Dapače! Pridržavam se savjeta epidemiologa pa učestalo perem ruke, maramicom dezinficiram rukohvate košara u trgovini, držim veliki razmak između sebe i drugih, izbjegavam okupljanja, pa i ona manjeg kruga prijatelja, jer nitko ne može garantirati da nije negdje pokupio virus koji bi mene ili moje doma potencijalno mogao ugroziti. Puno ljudi je unutar prošlih dana poslovno i privatno putovalo, studenti su se u velikom broju vraćali kući, vlasnici vikendica iz virusom zaraženih područja privremeno su se doselili a nađe se tu i pokoji turist koji smatra da je panika bez veze. Kolika je šansa da se na frekventnim mjestima, poput autobusnog kolodvora, šoping centra ili kafića zaraziš? Velika!

Stoga nam zdrav razum nalaže da takva mjesta izbjegavamo. Svaki odgovoran čovjek/žena trebao bi se sljedećih 14 dana što manje družiti s drugim ljudima ili još bolje, izolirati se ako je putovao, kako bi se spriječilo širenje i uspostavila kakva-takva kontrola nad epidemiološkom situacijom. Mladi misle kako se njima neće ništa dogoditi jer ne spadaju u rizičnu skupinu, osjećaju se zdravo, izlaze i druže se. „Tko će njih zadržati doma?“, rekla mi je jedna prijateljica, „Nikoga ne slušaju! Prestari su da bi ih prisilili“. Pandemija COVID-19 prava je škola za život i lekcija iz društvene odgovornosti! Nadam da će dosta razmažene generacije mladih ljudi, koji su veliki individualci, usredotočeni uglavnom na sebe, na vrijeme shvatiti kako potrebe društva imaju prioritet nad njihovim osobnim željama. I nadam se da će se to u  Šibeniku dogoditi prije nego što ikoga virus pokosi.

 

Shvaćam da je ljudima fizička izolacija mrska iako to danas, zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, ne ugrožava socijalni život. Koliko sam primijetila ljudi komuniciraju 100 na sat. Čak i mojoj mami od 80 godina poruke svako malo pristižu, a ona ih revno šalje dalje i time se zabavlja dobar dio dana. Zahvaljujući besplatnim video pozivima ili porukama u obiteljskoj viber grupi znam da je moja svijetom raštrkana obitelj dobro. Hvala Bogu isto je i s prijateljima, čak i onima u Italiji. Moje frendice u njemačkom gradiću s dva potvrđena slučaja koronavirusa virtualno se sastaju koristeći opciju grupnog razgovora na Skype-u. Odvojeno jedu i piju, svaka u svom domu, ali se zajedno šale i smiju.

Svi oni koji imaju brod znaju kako je višednevni boravak ljudi na ograničenom prostoru izazov. Nije slučajno da je jedrenje, osim kao sportska aktivnost, sve češće prepoznato kao idealan način korporacijskog „team building-a“. Po toj analogiji bi se vrijeme izolacije moglo iskoristiti za obiteljski ili bračni „bonding“ i „building“ (povezivanje i izgradnju odnosa). Mnoge obitelji koje žive pod istim krovom uslijed poslovnih, školskih, sportskih i društvenih obaveza vrlo malo vremena provode skupa, prerijetko se bave zajedničkim aktivnostima i premalo razgovaraju. Sada je  sjajna prilika da se to promijeni što pokazuje primjer mog bratića. Naloženo mu je da radi od kuće, kao i njegovoj ženi. Usto se brinu o malom sinčiću koji radi korone ne ide u vrtić. To je posve nova dinamika njihovog obiteljskog života koja iziskuje mnogo, kompromisa i tolerancije pa nerijetko zaiskri. Unatoč tome vide situaciju kao izvrsnu priliku za bolje razumijevanje i vjeruju da će prvi pravi test njihovog mladog braka uspješno savladati.

Kada smo kod rada ili učenja od kuće, iz osobnog iskustva znam da je ključ u stavu (naravno pozitivnom), disciplini (da izvršimo ono što treba), sposobnosti samoorganizacije (obaviti zadatak u zadanom vremenskom okviru) i savjesti (da ono što radimo, obavimo dobro i kvalitetno iako nas nitko ne nadgleda). Čini mi se da roditelji imaju veći problem s nastavom na daljinu od klinaca jer su usredotočeni na nedostatke a zanemaruju potencijalne prednosti. Đacima će iskustvo učenja na daljinu dobro doći jer bi online tečajevi i studiji uskoro mogli postati pravilo umjesto iznimke a s obzirom na nesigurna i nestabilna vremena odmak od uhodane rutine biti će dobra vježba konstruktivnog nošenja s nenadanom, neugodnom i prijetećom situacijom.

 

Zaposlenici mnogih tvrtki sada će po prvi puta iskusiti rad od kuće koji ima brojne prednosti. Primjerice, dobitak na vremenu koji se inače gubi na putovanje do i od posla (u nekim slučajevima to je i sat, dva). Nema stranaka ni kolega pa je nepotrebno razbijati glavu oko garderobe, šminke i frizure. Sastanci putem video linka uglavnom su kratki i konstruktivni jer se ljudi pripreme, u strahu su od nenadanog prekida veze i nisu vični virtualnom sastančenju. Kod kuće se zadaci relativno brzo i učinkovito obavljaju jer nema „ometača“ koncentracije poput zvrckanja telefona, kolega koji usputno svrate ili iscrpljujućih sastanaka. Nedostatak fiksnog radnog vremena pruža nam priliku da se samoorganiziramo i optimalno uskladimo obiteljski život s radnim obavezama. Uspješnost rada mjeri se prema kvaliteti rezultata umjesto odrađenim satima pa ako nam za to treba samo pola uobičajenog vremena, slobodni smo.

Sve je to lijepo i krasno, reći će neki, ali što ću s tim viškom vremena kada mi je u kući ionako dosadno, a čini se kao da vrijeme stoji (dok u dobrom društvu samo proleti). Ne znaju ljudi što bi danima sami sa sobom ili sa najbližima. Čak su i na dnevniku predlagali što bi ljudi mogli raditi da konstruktivno prikrate vrijeme tijekom pandemijske izolacije. Recimo, usvajati nova znanja kao strani jezik, komunikacijske i prezentacijske vještine ili pak ručni rad poput štrikanja, heklanja i štrikanja. Netko mi je rekao kako su na internetu DIY (uradi sam) stranice popularnije nego ikada. Moj prijatelj se definitivno navukao pa u garaži satima buši, šmirgla i kucka dok njegova žena smatra idealnom prilikom da se bavi svime onime za što inače nema vremena, poput rješavanja nagomilane papirologije, igranja  s djecom i isprobavanja novih recepata. Ja sam se odlučila iskoristiti vrijeme izolacije za redovito vježbanje, čitanje i proljetno čišćenje što uključuje i pokušaj odvajanja od suvišnih stvari za koje me vežu sentimentalna sjećanja. Moj tata krenuo je naučiti kartati Belu i Preferans kako bi prikratio vrijeme u domu u kojem je do daljnjega zatočen dok njegov kompić na opće veselje vremešnih gospođa uči plesati. Onima s vrtom, vinogradom ili voćnjakom sigurno neće biti dosadno a sigurnu zanimaciju mogli bi imati i vlasnici brodica, ribići ili lovci sve dok su sami.

Nitko ne zna što će biti i kada i kako će pandemija završiti. Poznati austrijski psihijatar rekao je da krizna vremena u ljudima potiču ono najbolje kao i ono najgore. Tako već sada čujemo o svijetlim primjerima koji nesebično pomažu starijim i slabijim sugrađanima iako ih ni ne poznaju ali i onim drugima koji su spremni riskirati zdravlje dugogodišnjih zaposlenika kako na tragediji ne bi izgubili kunu previše. 

Označeno u:

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam