"Naporno radimo, opasno igramo i uživamo u onome što radimo. Mi smo hrabri novi svijet, mi smo budućnost, mi smo HUB 385. Taj medijski vrlo efektan poklik stvorio je u ime tehnološke i digitalne generacije, tzv. milenijalaca, HUB 385 u Zagrebu. Taj je HUB nastao na privatnu inicijativu po uzoru na model HUB 387 u Sarajevu. Zanimljivo je da smo prilikom nedavnog predstavljanja projekta Holiwork HUB-a u Šibeniku čuli isti poklik i prepoznali nešto modificiranu koncepciju sarajevskog i zagrebačkog modela. Osim navedenih u Šibeniku je prošle godine otvoren SHE HUB za ekologiju a jedna Šibenčanka je u Zagrebu pokrenula Cook HUB, kolaborativan kuhinjski prostor.
Ako ste se zapitali što su to HUB-ovi evo kratkog objašnjenja, Dakle, tehnički gledano, HUB je engleski naziv za razvodnik/čvorište koje povezuje nekoliko računala u jedinstvenu računalnu mrežu. Svi podaci koji stignu na jedan od njegovih priključaka prosljeđuju se svim drugim računalima, s time da je kvaliteta impulsa koje odašilje HUB znatno bolja. Po istoj logici funkcioniraju HUB-ovi u poslovnom svijetu. To su virtualni ili fizički prostori koji žele postati čvorište industrije/branše a koji zahvaljujući idejama, znanju i kreativnosti koncentriranom u HUB-u pokušavaju odašiljati snažne impulse prema drugim sudionicima njihove poslovne mreže (network) i tako poticati izvrsnost, rast i razvoj.
Nedavno sam srela poslovnog kolegu koji je s oduševljenjem pričao o HUB-u 385, smještenog u staroj zagrebačkoj tvornici, preuređenoj u multifunkcionalan poslovni objekt nove generacije koji se prostire na četiri kata. Pod jednim krovom nalazi se veliki coworking space (radni prostor otvorenog tipa, uvećana verzija šibenskog Urbanog inkubatora i U centra) u kojem se relativno povoljno može unajmiti radna jedinica uz pripadajuću tehničku podršku. Onim poslovnjacima s boljim prihodima i potrebom za zatvorenim prostorom nude se i privatni uredi. Glavni adut su kreativno dizajnirani, a fleksibilno iskoristivi zajednički prostori namijenjeni formalnim ili opuštenim, većim ili manjim okupljanjima, prezentacijama, sastancima, konferencijama i radionicama s fora imenima poput meetup-a i hackathon-a.
Učestala događanja u tim „event prostorima“ osim prihoda osiguravaju i kontinuirani poslovni šušur koji okuplja ljude iz branše i time podržava rentijerski dio poslovanja. Tko ne bi volio raditi kat,dva udaljen od žarišta zbivanja vezanih za posao i to uz izvrsne i povoljne uvjete? Stoga ne čudi informacija kako je njihova event menadžerica u šest mjeseci organizirala 300 okupljanja i događanja. Zamislite, u jednom prostoru održava se u prosjeku 50 događanja mjesečno, a više od desetak tjedno! Vlasnici HUB-a 385 vrlo dobro znaju kako njihov poslovni uspjeh ali i kredibilitet samog HUB-a ovise o tome koliko će uspješno privlačiti i zadržavati umove, stvoriti koncentraciju ideja i znanja te moći ukazati na poslovne rezultate tamo smještenih firmi – pogotovo start-upova.
Oni su primjer mogućeg odgovora na potragu suvremenog društva za radnim prostorom u kojem bi radnička klasa 21.stoljeća - tzv. radnici znanja, kreativna klasa ili milenijalci – mogla produktivno raditi, a što je još važnije, stvarati vrhunske, svjetski konkurentne, proizvode i usluge. Njima je intelekt (primijenjeno znanje, inovativnost, kreativnost) osnovno radno sredstvo koje u pravim uvjetima ima neograničen potencijal stvaranja vrijednosti a u nepovoljnim uvjetima nerijetko radi u prvoj brzini pa stenje i gmiže umjesto da leti.
Tako diljem svijeta postoje slične inicijative pod neobičnim nazivima: tvornice znanja, centri budućnosti/izvrsnosti, inkubatori znanja, inovacijski laboratoriji, slobodne zone ideja /znanja, think- tanks. Ima tu razlika u pristupu i koncepciji, ali im je zajednička premisa da će profesionalci zahvaljujući tome što rade pod istim krovom -u inspirativno osmišljenom i uređenom prostoru (o izvrsnim tehničkim uvjetima ne moramo ni govoriti) - lakše i učinkovitije razmjenjivati ideje i znanje, pobuditi inspiraciju, opustiti i družiti se, učiti, eksperimentirati i time motiviranije, inovativnije, kreativnije i produktivnije raditi. Što je bolja energija i sinergija umova na nekom mjestu, to će proizvodi i usluge koji tamo nastaju biti kvalitetniji i tržišno konkurentniji. Shodno tome logično je pretpostaviti da će takva mjesta privlačiti sve više profesionalaca i time podići atraktivnost poslovne lokacije od čega lokalno gospodarstvo direktno ili indirektno može profitirati.
Iz očitih razloga svesrdno pozdravljam projekt izgradnje HUB-a Holiwork i Centra za nove tehnologije i poduzetništvo Trokut s laganom zadrškom u odnosu na lokaciju. Najnovija istraživanja potiču povratak kreativne industrije u središta gradova i blizinu kafića koji doživljavaju svojevrstan preporod. Pod nazivom „knowledge caffee“ (kavane znanja) postaju legitimna mjesta za poslovnu komunikaciju. Nismo li to odavno znali ? Prema tome idealno bi mjesto bila stara tvornica u starogradskoj jezgri jer bi se na originalan i koristan način oživjelo industrijsko nasljeđe. Na mjestu industrijske proizvodnje nastavila bi se proizvodnja znanjem intenzivnih proizvoda ili usluga.
Voljela bih da Šibenik bude jedno od onih mjesta koje privlači i zadržava pametne i sposobne ljude, one koji se bez obzira na ideologiju, godine i profesiju identificiraju s poklikom: “ We work hard, play hard and have fun doing what we love“ !!!
Upravo iz tog razloga moram na kraju dodati važnu napomenu : Objekti, zgrade i interijeri, ma koliko suvremeni, otkačeni i funkcionalni bili, sami po sebi neće i ne mogu starati vrijednost niti „privući brojne mlade umove kojima bi Šibenik postao nezaobilazna točka u kreiranju novih ideja, startup-ova i novih poslova“ kako obećavaju u Gradu. Bez inovativne i jasne koncepcije kojom se to misli postići te kompetentnim i marljivim ljudima koji će na tome raditi sve bi se moglo svesti na pozamašan trošak za građane. A to je nešto što nikome ne treba i čime će se svi kojima je do Šibenika stalo složiti.
