Pionir u razvoju ruralnog turizma i osnivanju eko sela ne samo u Šibensko - kninskoj županiji nego i u cijeloj Dalmaciji don Stipe Perkov obilježio je 40. obljetnicu postojanja svojih Jurlinovih dvora promocijom monografije pod nazivom "Jurlinovi dvori - krijesnica u mrkloj Bosiljini" koju je izdao u vlastitoj nakladi. Tim povodom je u svom turističkom etno selu priredio za prijatelje prigodnu svečanost, a uz njega knjigu su predstavili i novinar Slobodne Dalmacije Ivan Ugrin te doc.dr.sc. Davor Perkov.
Ta je monografija priča o jednoj primoštenskoj težačkoj obitelji, ali i o kulturi, vjeri i povijesti tog kraja nazvanog Bosiljina. Ima jasnu poruku okrenutu budućnosti, a to je zaustaviti iseljavanje i demografksu katastrofu.
Ivan Ugrin je istaknuo kako ta monografija čini jedinstvo s nedavno promoviranin svojevrsnim memoarima don Stipe Perkova pod nazivom "U znaku Jone" koja isto tako govori o primoštenskom kraju i njegovim vrijednostima.
Umjetnik sa šibenskom adresom Zvonimir Vila napravio je posebne grafike za to događanje, a dizajnirao je i unikatne pozivnice.
Don Stipe Perkov je objasnio zašto su u nazivu monografije riječi mrkla, koja se odnosi na Bosiljinu i krijesnica koju predstavljaju Jrlinovi dvori.
"Primošten je nastajao oko vode, oko lokava. Bojana je nekada mogla napojiti 6 000 ljudi, a da kap kiše ne padne tri mjeseca. Na žalost, ona je danas ugrožena umjesto da je sačuvamo kao vrijednost, kao kolektivnu memoriju. Što je to mrklo oko nas? Nakon toliko godina i pustih nevolja koje smo preživjeli danas, kada imamo svoju slobodu i Hrvatsku naša se sela gase, nestajemo. U mojoj Dragi bilo nas je prije 2. svjetskog rata 160 , a danas ovo selo nema ni 40 stanovnika. Ja zbog toga sve radim da ukažem na vrijednost ovog kraja, vrijednost ovoga što su moj pradjed i moj djed radili,. Moja obitelj živjela je samo od zemlje koja je prehranjivala nas petnaestero. Tobože škrta, ali jako darežljiva zemlja. Kažem da je mrkla jer ovdje nema promjena, Bojana je zapuštena, nema života u ovoj ruralnoj arhitekturi koja nam puno govorio o vrijednosti ovog kraja, o vrijednosti obitelji, a kada je obitelj u krizi onda je dvor u krizi, a onda su u krizi i cijelo mjesto i domovina. Istodobno kaže i da su Jurlinovi dvori kao krijesnica, ono malo svijetlo koje nam se u prirodi u proljeće ukazuje kao svjetionik. Ovi dvori su upravo to, malo svjetlo i šalju poruku - živimo ovdje, nemojmo ovo napustiti, ovdje nam je sve blizu i more, i Trogir i Šibenik. Kada su naši stari ovdje mogli živjeti zašto sada mladi bježe, zašto to ne cijenimo. Jurlinovi dvori su danas poznati u cijelom svijetu, na svim kontinentima, a najmanje u njih dođu Primoštenci. To je to naše prokletstvo. Ali ne smijemo odustati od rada i stvaranja. Ako smo se mi, kao seosko domaćinstvo Jurlinovi dvori mogli probiti i u socijalizmu i u ratu znači da se može ovdje živjeti. Pitam otvoreno - zašto iza ovakvih projekata ne stane i vlast , kako lokalna tako i i državna da pomogne da oživimo ovu povijest", emotivno je na promociji govorio don Stipe Perkov.
Njega je kao svećenika sedamdesetih godina prošlog stoljeća u rodni kraj na službu poslao pokojni šibenski biskup Josip Arnerić. da pripremi teren za osnivanje župe i 1976. godine je na području Primoštena Brunog i Primoštena Južnog osnovana župna Primošten Stanovi. U to vrijeme je don Stipe obavljao službu u rodnoj kući u kojoj je bio i župni ured i kapela. Počeo je svoju rodnu kuću i svoje opustošene Jurlinove dvore, kao težački stan izgrađen u kamenu u primoštenskom kršu pretvarati u etno selo s muzejom, galerijom i bibliotekom sačuvavši izvornu ruralnu arhitekturu.
Vrlo brzo su ga otkrili turisti, a sada taj etno kompleks godišnje posjeti 15 000 ljudi sa svih kontinenata pa je postao svjetski turistički brend.
Kapela posvećena Majci Crkve u sklopu Jurlinovih dvora smještena je u bivšoj didovoj spavaćoj kući, a posvetio ju je 1973. šibenski biskup Josip Arnerić.
