Sidebar Menu

Datum objave: 11. Listopad 2019

Završeno snimanje još jednog dokumentarca "Priče s končom - iz borše Stanka Ferića",osmog u proizvodnji HTV -a

Diana Ferić
Diana Ferić

Završeno je snimanja osmog dokumentarnog filma koje po pričama šibenskog novinara i publiciste Stanka Ferića snimila HTV pod nazivom "Priče s končom - iz borše Stanka Ferić". Tema ovog filma su Kornati kao naselje koje ima tridesetijednog stalnog stanovnika i po površini je "najveće selo u Hrvatskoj" s najmanjom naseljenošću. Ljudi Kornate uglavnom ne doživljavaju kao naselje s njegovim prednostima i manama već kao otočje rijetko viđene ljepote i nautičku destinaciju. Nastao je prema reportaži Stanka Ferića "Ovce koje piju more", a kroz taj film priča upravo priče o Kornatarima koji na Kornatima žive tijekom cijele godine i njihovom teškom i zahtjevnom životu. Među njima su i mladi ljudi poput obitelji Skračić, u uvali Kravjačica na otoku Kornatu koji su počeli proizvoditi eterična ulja.

 

I taj dokumentarni film realizira Program za kulturu, Redakcija emisija pučke i predajne kulture 1. programa HTVa urednik kojeg je Aleksej Pavlovsky, a redatelj je Ivo Kuzmanović dok obojica potpisuju scenarij. Budući da Stanko Ferić ima neslužbenu titulu "čovjek koji nije iz Šibenika, ali sve zna o Šibeniku" Ivo Kuzmanović - Kuzma u šali kaže da mu je cilj steći titulu "čovjek koji nije iz Šibenika, a snimio je najviše filmova o Šibeniku i Šibenčanima".

Na pitanje što ga je vezalo za priče Stanka Ferića pa tako i za šibensku regiju Kuzmanović odgovara:


"Kada bolje razmislim rijetko koja tema, običaj, pojava ili sugovornik već u samom početku garantira neku izvrsnost, izvanrednost ili posebnost. Svaka tema je obećavajuća, ali njena realizacija u vizualnom obliku u ovom slučaju u dokumentarnom filmu otkriva njen stvarni potencijal. Mnogo je važnih faktora od postojanja dokumenata, autentičnih prostora, ljudi i još mnogo toga. Ali nekako u praksi se pokazalo da dobar stručni suradnik uvijek dobar početak rada na nekoj temi. Koji put odnosno vrlo često je potrebna i sreća koja sama po sebi nije dovoljna ako ne prepoznate priliku, uočite vrijednost i čak ako treba skrenete s prvobitno zacrtanoga plana. Upravo se to dogodilo s uvjetno nazvanim " Šibenskim serijalom" koji se službeno zove " Priče s končom - iz borše Stanka Ferića".Treba napomenuti da je urednik emisija dr. Aleksej Pavlovsky etnolog tako da svaka tema koju on uređuje prođe "etnološki filter". Također, najčešće smo Aleksej i ja i scenaristi tih filmova koje zajedno radimo", ističe Kuzmanović.

 

Taj je serijal dio Programa za kulturu i unutar tog programa odnosno odijela emisija pučke i predajne kulture Hrvatske televizije koji već već 51. godinu kontinuirano proizvodi emisije vezane uz tradiciju i običaje, a kako se to područje s vremenom proširilo i na kulturnu antropologiju proširio se i spektar tema koje obrađuju na dokumentaristički način.

Ivo Kuzmanović podsjeća da je sve krenulo od dokumentarnog filma " Šibenska luganiga"

 

"O toj kobasici koja se navodno veže uz Šibenik i o kojoj mlade generacije Šibenčana nemaju pojma i ustvari sve je jako upitno, a recepturu imaju par mesara ali je tajna koja se čuva. Jako puno pitanja je otvoreno a malo sigurnih odgovora za jedan film ali svakako intrigantno. Prvo dvoje dogovorenih suradnika bili su prof. Milivoj Blažević na temu povijenih zapisa i njegovog osobnog istraživanja i Marija Krnčević, kustosica Muzeja grada Šibenika zadužena za ljude, mesare i stare Šibenčane koji i dan danas konzumiraju te luganige i tako održavaju tu "skrivenu" tradiciju.
Dakle u ovom slučaju mi smo bili u prikupljanju informacija da bi mogli od toga složiti priču. U ovoj fazi postojali su mesari s tajnom recepturom ali nije postojala jedna priča nego nekoliko njih kako i od kuda ta kobasica. Fotografija nije bilo koje bi ijednu od tih priča potkrijepilo. Tada Marija Krnčević spominje Stanka Ferića, novinara koji ima neslužbenu titulu u Šibeniku " čovjek koji nije iz Šibenika ali sve zna o Šibeniku". I tako se pojavio Stanko s par fotografija mesara Novakovića i pričom koju uz ostale poslove istražuje već 20 godina, ali također mu fale neki dijelovi tako da do dan danas nije priču objavio. Dok smo pripremali scene za snimanje Stanko mi je skromno, gotovo sramežljivo pokazao neke teme koje obrađuje ili je obradio za svoj časopis " Volim Šibenik ", sve potkrijepljene fantastičnom foto arhivom. U tom trenutku me "zaflešalo" i tražilo je hitnu akciju. Naša je suradnja na obradi tih priča traje do danas", prisjeća se Kuzmanović.

 

Otkriva i zašto se kroz to zaljubio u Šibenik.

"Film o luganigi je je na kraju odlično profunkcionirao, ali moram reći da nas je sreća ponovno pomazila s društvom " bonkulovića" koje smo snimali u Marendi 1 i s društvom " Za guzicu na forticu" koje smo snimili u Marendi 2. Iz njih je u bujici tekao humor i duh Šibenčana i Šibenika koji me potpuno osvojio i na neki način sam se zaljubio u taj duh i tu atmosferu. Od tog trenutka želio sam biti barem mali dio toga duha i te vedrine i dati svoj doprinos kroz posao koji radim. Tako je prva sljedeća tema iz Stankovog kompjutera ( kojeg može zvati "borša" ) priča o ljudima koji sami skladaju pjesme, sami ih izvode i te pjesme poznaje lokalna zajednica čiji su dio i o kojoj pjevaju. I naravno ljubavne teme. Tako je on njih našao u terminu trubadura i nazvao ih "Šibenski trubaduri ".I da, nitko od njih nema nosač zvuka i iako rade praktički istu stvar međusobno ne znaju jedni za druge. "Oda janjetini" također ukazuje na jednu prastaru tradiciju koju podsvjesno održavamo, nesvjesni njene vrijednosti i opasnost da upravo ta autentična i autohtona tradicija i baština nestane.
Posljednji završen i emitiran bio je film o rock grupi Polaris i njegovim članovima koji su 50 godina u istom sastavu i dan danas se nalaze i jednom tjedno uvježbavaju ili bolje rečeno usavršavaju svoju izvedbu svog repertoara čistokrvnog rocka. I cijelu su život ostali prijatelji sa svojim karijerama izvan glazbe i cijeli život su u glazbi . I specifikumda da imaju kultni status bez nosača zvuka ili videa. E ovaj film je to promijenio. Sada ga imaju u obliku filma. Kada smo odlučili snimiti film o njima oni su se u početku čudili a onda su se prepustili i zauzeli stav ."Mi ćemo raditi šta mi radimo a vi radite šta vi radite". I tako je nastao jedan od meni osobno dražih filmova. A ja svaki put kada sam u Šibeniku odem u Marendu 1 i tamo se izložim sudu javnosti, jer ako postoji koja kritika i zamjerka tamo ću je dobiti odmah u facu. I mogu za kraj samo zaključiti da mi u Marendi i dalje daju jesti i piti, trubadur Nalis mi zasvira jednu lijepu i teško mi je od tamo otići. Pa to valjda znači ča sam se malo udomaćio. Znam da Stankova riznica priča premašuje okvire serijala koji radim, ali ja sam čvrsto odlučio da jednog dana dobijem neslužbenu titulu " čovjek koji nije iz Šibenika ali je napravio najviše filmova o Šibeniku i Šibenčanima". Živi bili pa gledali", zaključuje svoju priču o dokumentarnih filmovima s pričama iz šibenskog kraja redatelj Ivo Kuzmanić - Kuzma.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam