Datum objave: 17. Svibanj 2017

Kako je u Karlovcu staro kino pretvoreno u kulturnu baštinu,a u Šibeniku u ništa!

Diana Ferić
Diana Ferić

Grad je otkupio zgradu najstarijeg kina kako bi je uz pomoć sredstava iz fonda EU „Kulturna baština u funkciji turizma“ pretvorio u muzej filma, akademiju filmske kulture i kuću za odgoj filmske publike. Zahvaljujući tome staro će kino dobiti suvremenu kino, kafić i suvenirnicu, filmoteku, tematsku knjižnicu, muzejski postav gdje će biti izložena povijesna filmska baština, konferencijsku dvoranu i poslovne prostore, a grad će konačno imati prikladni prostor za filmske festivale i njegovanje filmske kulture. Predviđena je i instalaciju novih tehnologija pa staro kino funkcionirati kao „pametna zgrada“.

Tako bi, da je u Šibeniku pameti, glasila vijest koja bi se odnosila na Šibenik. No, ova se odnosi na Grad Karlovac koji je za projekt obnove zgrade svog starog kina, samo godinu dana starijeg od šibenskog kina Tesla, dobio više od 20 milijuna kuna. Možemo samo zamišljati što bi se sve moglo događati i organizirati u tako obnovljenom „Tesli“ s obzirom na  njegov značaj, ali i doprinos koji je Šibenik dao filmskoj umjetnosti. Umjesto toga mi imamo zgradu koja već dugo propada i ruglo je u središtu Grada te  J.S Jolly-a  koji ju je kupio i već dugo obećava da će ti izgraditi poslovni centar. Ne znam što je gore, da ostane u takvom raspadajućem stanju ili da se pretvori u shopping centar.

Da bar hoće netko od čelnika pročitati Arsena i
njegovo

Kino Tesla

Otvoreno 1921. Vlasnik je gospodin Ivan Fulgosi.
1946. prisvojila ga je država.
1990. kino je zatvoreno. Aparatura, drvene stolice i ostalo
razneseno je bez tragova i živih svjedoka.
1990.-2000. postaje alternativno vježbalište.
Krajem devedesetih sve rjeđe, jer su gušća kiša i rastresito
krovište učinili svoje.
Kino je samo sebe izlilo.
Ali kišilo je i ranije.
Gledali smo Put nade (P. Germi). Glazba Rustichelli.
Na nas je padala kiša. Ona je otvorila svoj mali kišobran.
(»Taj kišobrančić njen«). Gledali smo i dalje.
Sa svih strana urlici — zatvori ga!
Ali nježna družica se nije dala.
Gostuje Kinoteka. Prvi put vidimo Ekstazu i prekrasnu
H. Lamarr obnaženu na jezeru.
Dolazi veliki Svengali. »Ovaj zmija, deca proč, od repa
do glave... Ovaj zmija, deca proč, od glave do repa...«
Ona se ni do danas nije sabrala od čudesa, koja je nudio
Maestro.
Kad sam je posljednji put vidio?
Dolazi nepoznati apšisani opsjenar. Izvodi s nama
masovnu hipnozu. (Ali tko bi mene uspavao.)
Moja družica je zaspala. Jedva su je probudili i razdvojili
joj ruke.
Nema Krste, Nema Berta koji je svojim raskošnim, neobaroknim
rukopisom ispisivao naše filmske plakate.
Čuje se zasun.
ZATVORENO!

Više o tome možete pročitati u novom broju časopisa „Volim Šibenik“ koji je u prodaji od četvrtka, 19. svibnja.
Kad sam je posljednji put vidio?
Dolazi nepoznati apšisani opsjenar. Izvodi s nama

Iz kategorije: Volim Šibenik