Jedanaestogodišnji dječak Ante Zrile iz Lađevaca umnogome se razlikuje od svojih vršnjaka koji su uglavnom za ljetnog odmora posvećeni zabavi i igri, uglavnom onoj virtualnoj. Za razliku od njih Ante, otkako su počeli školski praznici, skoro svakog dana dolazi sa svojim ocem Zoranom na šibensku pijacu. Imaju svoj štand na kojem prodaju povrće koje su uzgojili na svojoj 2 hektara velikoj njivi u Lađevcima, u blizini jaruge Bribišnica. Ante radi sve što mu adi i otac – komunicira s kupcima, pažljivo mjeri ono što odaberu i spretno barata s eurima i centima koje im vraća. „Ja ovo volim raditi, volim prodavati i razgovarati s kupcima. Dobar sam matematičar pa mi nije problem izračunati koliko im novca moram vratiti. Ne radim ja samo ovdje na pijaci nego pomažem didu i tati i na njivi, radim oko maslina, sustava „kap po kap”, ma sve što triba”, priča Ante koji je i odličan učenik. Zanimljivo je i to što nema svoj mobitel nego ponekad za igrice koristi očev. „U školi mi se rugaju zato što nemam mobitel, misle da sam čudan, ali to mi puno ne smeta”, kaže Ante koji na je otkrio da će u životu biti ili vojni pilot ili poljoprivrednik. Njegov otac Zoran koji se vezao za zemlju i uzgoj povrća ponosan je na to što je Ante takav. „Nije da ga na to prisiljavamo nego je to njegova želja. Nije mu teško ujutro ustati u pet i po sati. Napravim mu mlijeko s pahuljicama i na dvoje krenemo u Šibenik s tim da je kombi spreman jer u njega utvorimo sve uvečer”, ističe Zoran. Ima još dvoje djece – sina koji je na drugoj godini strojarskog fakulteta i kći koja je sada srednjoškolska, ali i oni pomažu i rade na njivi. „Ovo je obiteljski posao. Svaki dan od šest sati popodne smo svi na njivi. Beremo povrće i pripremamo ga za prodaju. Lakše je kada ima više ruku, a vikend je rezerviran za odmor . Svi zajedno idemo svi na kupanje na Srimu”, kazao nam je Zoran, jedna od rijetkim prodavača na šibenskoj pijaci koji prodaje isključivo ono što uzgoji i na njegovom štandu možete naći samo sezonsko povrće.