Kolektiv 4B i klub Azimut organizirali su zanimljivo događanje kako bi potaknuli ljude da se prema odjevnim predmetima ne ponašaju konzumeristički i potiču hiperprodukciju te da se okrenu recikliranoj odjeći i olako ne odbacuju ono što nose. Bio je to spoj buvljaka, predstavljanja dviju šibenskih modni kreatorica Irene Vodišek Babaja i Tijane Mihailović i njihovih brendova Kašidov i Ruk.sak koje koriste za svoje kreacije odbačenu odjeću i reciklirane materijale. One su uz Nikolinu Gačina, višu predavačicu na Veleučilištu u Šibeniku sudjelovale na kraju na panelu tom „tekstil teroru# koji je zavladao. Ta hiperprodukcija i bjesomučno kupovanje odjeće za koju nas ništa ne veće je ekološki, etički i politički problem, kako je kazala Irena Vodišek Babaja.
„Materijali koje koristim uglavnom su od odjeće koju dobivam od ljudi kada čiste svoje ormare, a dio i kupujem i to isključivo kod domaćih proizvođača. Bilo mi je draže kad sam prije išla u second hand dućane i sama birala, ali dobro je i ovako. Ljudi imaju zaista previše odjeće i tu uglavnom one od sintetičkih materijala modnih brendova koji su na zlu glasu i koji spadaju u brzu modu. Ćao mi je kad vidim da je neki odjevni predmet odbačen samo zato što mu je otpao jedan botun. Ljudi su izgubili odnos s odjećom, ne pada im na pamet da nešto zakrpaju.Većina ih niti ne zna što ima ni što ima u svojim u ormarima. Odjeća je danas jeftina i kupujemo sve što nam padne na pamet”, kazala je.
Tijana Mihailović je potvrdila da i ona uglavnom dobiva na vreće odbačenu odjeću i da to nije dobro, da bi se ljudi morali vezati za odjeću koju vole nositi, razvit taj odnos.isto
„Ja volim nešto zakrpati, popravit. Volim imati neki intimni odnos s odjećom koju nosim. Mene na neki način inspirira ta odbačena odjeća, brza moda, kad vidim te komade odjeće odmah zamislim za što ću to upotrijebiti”, kazala je. Modnim kreiranjem počela se bavit još kao studentica na Likovnoj akademiji u Rijeci kada je od odbačenih kišobrana izrađivala ruksake, a danas kreira i odjeću.
Nikolina Gaćina je predstavila projekt „SIT – održivost u TCLF-u“ (tekstil, odjeća i kožna obuća) koje šibensko Veleučilište provodi u suradnji s 15 partnera iz osam zemalja Europske Unije. Cilj projekta je poticanje inovacija u obrazovanju, obuci i TCLF sektoru.
„Drago mi je što smo uključili i šibenske modne kreatorice Loredanu Bahorić i vlasnicu brenda Rosa design koje nam puno pomažu. Osim razvijanja kompetencija kod ljudi koji se bave tekstilom i kožom i potaknuti ih na održivost smisao je i razviti svijest kod mladih da se vežu za komade odjeće koje nose, a ne da bjesomučno kupuju i mijenjaju je i da i oni tako pridonose održivosti”, istaknula je.
Voditeljica panela Snježana Klarić primijetila je da je ljude, kada je riječ o podizanju svijesti k održivosti uvijek dobro i strašit i šokirati nekim primjerima i podacima pa je navela da je za proizvodnju jedne majice koju mi najčešće obučemo jedom i odbacimo potrebno 2700 litara vode što je količina koju prosječna osoba popije u dvije i pol godine. Ili, pak, da jedan stanovnik Europske unije godišnje proizvede između 11 i 15 kilograma tekstilnog otpada iako na svijetu već postoji toliko odjeće da narednih šest generacija ne bi morala proizvesti nijedan novi komad. Štetnost te brze mode je velika, a spora moda pridonosi odrćivosti i originalnosti i unikatnosti.
