Datum objave: 22. Veljača 2023
PREDSTAVLJAMO KANDIDATKINJE ZA ŠIBENSKU GRANDECU / Antonija Viljac - alpinistica, speleologijnja, HGSS -ovka, viseća vrtlarica, spasiteljica nezbrinutih žiovtinja,
Šibenčanka Antonija Viljac ( 36) najbolji je dokaz da žene nisu slabiji spol jer za to što ona radi treba prvenstveno imati čvrst, jak i neustrašiv duh. Ta krhka, mlada žena sa svega pedesetak kilograma popela se na najveće svjetske planinske vrhove po ledu, snijegu i oluji. Spušta se u spilje na dubinu od 500 metara, visinska je vrtlarica koja se penje po šibenskim tvrđavama da bi ih očistila od raslinja, vodi ljude pustolovnog duha po različitim opasnim lokacijama, kao članica HGGS -a spašava unesrećene, organizira tečajeve i škole za planinare, pomaže u zbrinjavanju napuštenih životinja i uređuje časopis svog Planinarskog društva, „Svetog Mihovila”. Zbog svega toga predložena je za ovogodišnju , 7. Šibensku grandecu izbor koje već sedam godina organizira Udruga „Volim Šibenik”. Nije nevažno napomenuti da je Antonija kao petogodišnja djevojčica gotovo izgubila jedno oko i da danas na njega vidi samo boje, a ne i konkretne obrise. No to nije osujetilo njezin pustolovni duh. Ipak, kako nam je ispričala, nije uvijek bila takva.
„Ja sam dijete šibenske Poljane. Bila sam klasična tinejdžerka pa je i meni je danas teško shvatiti da sam kao takva izrasla u osobu avanturističkog duha koja nema mira. Ne potječem ni iz obitelji koja je sklona planinarenju i pustolovinama. Obožavam ovo što radim pa sam to pretvorila i u profesionalni posao kada sam prije nekoliko godina osnovala agenciju Šibenik Outdoor Adventur”, kaže Antonija.
„Krenuli smo na Mont Blanc, pa smo godinu iza toga otišli na najviši vrh Europe, na Elbrus u Rusiji i već tu na Elbrusu se rodila ideja za odlazak na Aconcaguu, najviši vrh Južne Amerike, 6962 metra. Tamo smo otišli nas troje iz kluba: Leo Grubišić, Anka Dujić i ja. Time smo htjeli odati počast i našem prvom predsjedniku kluba Zlatku Prginu koji je tamo poginuo 1999. godine prilikom uspona Mihovilaca. Unatoč našem teško usponu, jer smo se penjali onako kako se ekspedicija Mihovilaca penjala ranije, bez usluga agencija, vode , hrane i svega ostaloga, uspjeli smo. Unatoč tome što smo sami sebi otežali cijeli uspon, uspjeli smo. U međuvremenu smo se penjali i na Grossglockner ‘via normale’ kako se to kaže, te alpinističkim smjerom. Slijedio je i Ararat u Turskoj, Prije dva mjeseca vratili smo se iz Nepala. Luka Dubravica, Leonardo Grubelić i ja bili smo tamo mjesec dana, penjali smo se na jedan od najljepših vrhova svijeta, Ama Dablam, u prijevodu “Majčina ogrlica” . Dvadeset i devet dana trajala je ekspedicija, a završni uspon i silazak malo manje od devet sati. Bio mi je životni san stići na taj vrh s kojega “preko puta” gledaš Mount Everest. Ma i da samo stojiš u podnožju, ispod tih divova od 8000 metara - veličanstven je doživljaj. Himalaja je raj na zemlji. Dobili smo i nagradu od Zajednice sportova Grada Šibenika i Zajednice sportova Županije, za postignuća u amaterskom sportu, upravo za uspon na Ama Dablam ”, priča nam Antonija kojoj je raj na zemlji i naša Promina u koju je zaljubljena.
Kaže da je godinama stekla sigurnost i da se u početku i ona bojala usponima.Noge su joj drhtale pri prvim alpinističkim izazovima.
U svemu što radi velika joj je potpora i njezin životni partner Leo Grubelić. „Sretna je okolnost da smo se našli u klubu. Isto razmišljamo, tako da jedan drugoga podržavamo u našim planovima. U stvari, da nije bilo njega ne bi niti otvorila agenciju. On je bio broj jedan koji je rekao: pa ajde moraš to otvoriti, pa to si ti. Onda sam prikupila hrabrost”, kaže Antonija.
Galerija
Iz kategorije:
Vijesti