Datum objave: 13. Studeni 2022

INTERLIBER / Promovirana luksuzna monografija o 35 godina karijere hrvatske mode ikone, Šibenčanke Loredane Bahorić

Diana Ferić
Diana Ferić

Luksuzno opremljena monografija o modnoj kreatorici i neadašnjoj poznatoj manekeni i njezinom modnom brendu Charlie design na više od 400 stranica i s više od 700 fotografija nastalih tijekom njene 35 – godišnje karijere predstavljena je u subotu na Interliberu u Zagrebu.

Izdavač je Školska knjiga. Tekstove potpisuju autori koji su u tom razdoblju pratili njeno stvaralaštvo - povjesničarka umjetnosti Iva Körbler, modni kritičar Nenad Korkut, publicistica Katarina Marić i kostimografkinja Danica Dedijer. Monografija u izdanju Školske knjige veliko je priznanje ne samo Loredani Bahorić nego i njenom suprugu Branku, koji vodi poslovanje njihova zagrebačkog butika i modnog brenda Charlie design, te sinu Tomislavu Bahoriću, kreatoru muške mode u brendu Spirit by T.B.

Loredanine kreacije djeluju gotovo kao grafički prikazi, a obilježila je posvećenost likovnoj umjetnosti, modernoj arhitekturi i filmskim ostvarenjima. Najdojmljiviji su upravo vizuali nastali u suradnji s umjetničkom fotografkinjom Mare Milin.

Ova monografija dokazuje kako je Bahorić svoj put do suvremene "ikone stila" gradila postupno, perfekcionistički i samokritički, sa željom da svoj modni dizajn prikaže kao nešto što pripada bilo kojem vremenu . Na kraju knjige 15 umjetnika vrlo ispirativno izražavaju svoje viđenje Loredane Bahorić.

 

Sjećam se, bilo je to krajem 1970tih godina kad sam prvi put ušla u prostoriju Više škole za dizajn tekstila i odjeće koja je izgledala poput razreda moje gimnazije u Kriżanićevoj ulici. Pażljivo sam promatrala lica mojih novih kolegica i kolega. Pogled mi je zastao na Lori. Izgledala je nestvarno, pomalo bojażljivo i distancirano, imala je onu svoju geometrijski savršeno izvedenu frizuru i lice koje se odmah i zauvijek zapamti. Jednom rječju- prekrasna. Bilo mi je jasno da je Lori drugačija i da će je ta drugačijost obiljeżiti i tokom cijelog našeg studija. Znatiżeljno sam očekivala svaki njen novi crteż, svaki nastup na zajedničkim studentskim żivim prezentacijama. Uvijek je pokazala nešto novo, čisto u izrazu, danas bismo rekli- minimalistički ali i točno toliko komplicirano da je izgledalo poput neke zagonetke koja trażi da se njome pozabaviš ne bi li je odgonetnuo.n napisala je , među ostalim Dzeni Dženisa Pecotić dodavši da je njezina prijateljica Lori „crno bijela i u bojama".

 

"Od ideje do realizacije prošle su skoro tri godine. Gledajući fotografije tadašnje kampanje, prijatelj me upitao zašto ne bih napravila monografiju. I doista, gomile materijala koje sam godinama skupljala, arhiva s brojnih revija i projekata koje sam radila, odjednom su dobili smisao. Sve ujediniti u jednoj knjizi bila je sjajna ideja. Imala sam neopisivu sreću što je projekt prepoznala velika izdavačka kuća. Proces je imao puno faza, ali najviše nas je usporila nemilosrdna korona", kaže Loredana Bahorić, priznajući da je uzbuđenija nego što je bila prije svoje prve revije, ispričala je uoči promocije Monografije Loredana Bahorić za Gloriju.

Prve modne korake napravila je u rodnom Šibeniku, u velikom vrtu obiteljske kuće u starom dijelu grada. Tu je priređivala predstave s lutkama od krep-papira i naplaćivala ulaznice. Ideje su stizale jedna drugu pa je u gimnaziji već počela šivati odjeću za sebe, nezadovoljna ponudom u dućanima. Prekrajala je tatine košulje, izbjeljivala traperice, bojila cipele... Samo da bude drukčija i posebna.

 

"Haljinu za maturalnu večer kreirala sam sama, a sašila mi ju je šibenska krojačica. Bila je to bluza s volanima i dugačka suknja stegnuta širokim pojasom, u crnoj, bijeloj i crvenoj boji", prisjeća se kreatorica, koja je potom u Zagrebu, u kojem je živjela njena teta, na Filozofskom fakultetu upisala studij talijanskog i jugoslavistike.

Na Internacionalnom modafestu na Hvaru 1977. prvi je put izašla na modnu pistu, izdvajajući se od ostalih manekenki strogom ravnom frizurom s kratkim šiškama u boji mahagonija, a iz trinaest godina manekenske karijere ostala su joj vječna prijateljstva s kolegicama - Jasnom Mihalinec, Ninom Gazibarom, Brankom Habek, Tihanom Harapin Zalepugin i Zvonom Vučković.

 

Udala se 1980., u katedrali Sv. Jakova u Šibeniku. Suprug Branko već je tada imao svoj prepoznatljiv stil odijevanja, a ona je za dolazak pred oltar osmislila haljinu blijedožute boje, jednostavne A-linije s golemim volanom oko vrata koji se vezao svilenom vrpcom.

 "Svi su očekivali neko čudo od haljine, a ja sam se odlučila za krajnju jednostavnost. Uvijek sam pratila trendove, ali samo bazično, nikad nisu previše utjecali na moj rad. Toliko je toga prisutno da se, ako ne znaš svoj smjer, jednostavno pogubiš. Još u gimnaziji i na studiju znala sam što želim, sama sam šivala odjeću da bih navečer imala nešto novo i da bih bila drukčija. I, najvažnije, tada sam nosila žive boje, žutu, plavu, lila... Tko me ne poznaje iz tog doba, jednostavno mi ne vjeruje", kaže Loredana Bahorić, koja je odmah po osnutku Tekstilno-tehnološkog fakulteta upisala studij dizajna i napustila manekensku karijeru. Prvi je dućan otvorila 1987. u Šibeniku, a dvije godine kasnije u Zagrebu. Više na Gloria

FOTO: Facebook i Sanja Baljkas

Iz kategorije: Vijesti