Datum objave: 05. Siječanj 2022

UMRO JE ŽELJKO VUJIN / Njegovo srce očito nije izdržalo nepravdu koju mu je sustav priredio

Diana Ferić
Diana Ferić

Umro je u 61. godini života Željko Vujin, čovjek koji je bio optužen za za pogodovanje lokalnoj tvrtki Autotransport, štetu nanesenu državi i zloporabu položaja i nakon od više od 6 godina oslobođen i vraćen na posao. Umro je od zatajenja srca, ali teško će se oni koji su ga optužili oprati od tog, na kraju, kobnog  ishoda.

 U ljeto 2014. godine, glavna senzacija u svim TV dnevnicima u državi bilo je hapšenje Željka Vujina, pročelnika Područnog ureda Porezne uprave Šibenik, i njegove kolegice Vesne Restović, voditeljice šibenske porezne ispostave.Nakon šest i pol godina suđenja, lani Vrhovni sud u potpunosti ih je oslobodio teških optužbi, prenosimo s portala Telegram.hr. S dugogodišnje suspenzije, Vujin se ovih dana vratio na posao. Raspoređen je na službeničko mjesto višeg inspektora, znatno niže od onoga na kome je bio kad mu je policija upala u stan, strpala ga u auto i odvela u pritvor.

Gospođa Restović u lipnju je otišla u mirovinu ne dočekavši konačnu rehabilitaciju iz Vrhovnog suda. Tako je napokon stavljena točka na jedan od potpuno besmislenih sudskih postupaka koji je inicirao USKOK, a čiju je nelogičnu optužnicu sud ipak prihvatio kao osnovanu.

RASKOŠ HRVATSKOG PRAVOSUĐA

Kao državnom službeniku, Željku Vujinu, ekonomistu sada već s 35 godina staža, suprugu, ocu dvaju sinova i ratnom invalidu ranjenom 1993. godine kod Unešića minobacačkom granatom, nije dopušteno razgovarati s medijima bez dozvole nadređenih.

Ali smio nam je reći bar toliko da je, eto, postao jedan od ”sretnika” koji je na svojoj koži osjetio svu raskoš hrvatskog pravosuđa. Javnu sramotu, s kojom se morao nositi šest i pol godina, pregrmio je sjedeći doma i čekajući da mu pravosuđe vrati natrag njegov rastureni život.

Van je malo izlazio jer nije imao živaca podnositi susrete, pitanja i tješenja poznanika i namjernika u malom gradu, gdje se sve o svakome zna i gdje svakoga zanimaju tuđi posli. A nakon oslobađajuće presude koja je stigla u svibnju 2017. godine, Vrhovnom sudu trebalo je još dodatne tri i pol godine da ga definitivno oslobodi muka.

DRŽAVA IH PRIJE NIJE NI POKUŠALA OVRŠITI

U međuvremenu, lokalnu prijevozničku tvrtku Autotransport – zbog koje su Vujin i Restović suđeni – preuzeo je Čazmatrans, a država im je skoro u potpunosti oprostila sav dug. Vujin je dobio dva unuka pa se sa smiješkom tješi da sve to silno vrijeme stajanja u mjestu ipak nije prošlo uzalud.

A u čemu je točno bio problem s tim Autotransportom i čime je Vujin zaslužio udarac USKOK-ovim maljem, kaže nam optužnica. Ukratko, optužen je da je 2012. godine, zajedno s Vesnom Restović, pogodovao poduzeću Autotransport tako da su ”zajedno i dogovorno” zaustavili rješenje o ovrsi poreznog duga od skoro 64 milijuna kuna od 13. lipnja i poslali ga Fini na naplatu tek 8. kolovoza. Riječ je, dakle, o kašnjenju od 56 dana za što je USKOK tražio bezuvjetnu zatvorsku kaznu.

No, da bi se razumjelo o čemu je ovdje stvarno bila riječ, treba se malo vratiti u povijest konstantnih poreznih problema tvrtke Autotransport. Njihova su se dugovanja prema državi prethodno gomilala više od 10 godina, ali, do tog 8. kolovoza 2012., nijedna porezna vlast nijedne vlade nikada nije zatražila ovrhu.

GLEDANJE KROZ PRSTE

Nije zato što je Autotransport, koji je održavao autobusne linije u županiji i prevozio školsku djecu, bio tretiran kao tvrtka od ”posebnog regionalnog značaja”. Političke vlasti jedna od druge su nasljeđivale običaj da se takvim tvrtkama osigurava poseban tretman s objašnjenjem da zajednici nije u interesu da one odu u stečaj.

Zato je bilo pravilo da se potezi prema njima uvijek dogovaraju na nivou Središnjeg ureda Porezne uprave u Zagrebu, Ministarstva financija i Ministarstva gospodarstva. Očekivalo se, dakle, da za porezna postupanje prema takvim tvrtkama, lokalne porezne uprave traže suglasnost centralnih poreznih vlasti.

Tako se Autotransportu od 2000. godine zapravo stalno gledalo kroz prste. Porezna dugovanja su se tolerirala, odobravala se odgoda naplate duga itd. To su na suđenju potvrdili svi svjedoci. Obaveze su tako rasla i na kraju eksplodirale. Početni dug od dva milijuna kuna skočio je u desetak godina – do te 2012. – na 64 milijuna.

Kako su Autotransportu tada istekli svi popusti i rokovi, ovrhu više nisu mogli izbjeći i u šibenskoj poreznoj ispostavi je odlučeno da je priči kraj. Ostalo je samo da se rješenje o prisilnoj naplati pošalje Fini. No, s obzirom na ustaljenu dotadašnju praksu, konačni potez odgodili su dok ne dobiju još i odobrenje Središnjeg ureda Porezne uprave u Zagrebu.

USKOK JE SVE PROMAŠIO

U Zagrebu su se na koncu i suglasili, ali kako su krenuli godišnji odmori, procedura se malo odužila. Tako je nalog Fini poslan 8. kolovoza. Dakle, prva i jedina ovrha na teret Autotransporta, koji je vukao porezni dug više od desetljeća, zatražena je upravo u mandatu Željka Vujina i Vesne Restović, a bilo je to neposredno nakon što su njih dvoje imenovani na dužnosti pročelnika i voditeljice.

S naplatom duga od Autotransporta kasni se više od 10 godina, a onda Vujin i Restović – za kašnjenje od 56 dana – dobiju hapšenje i USKOK-ovu optužnicu. A da ironija bude veća, pročelnik uopće nije instanca koja potpisuje rješenja o blokadi računa, nije potpisao nijedno pa ni ovo, tako da USKOK nije imao nikakvu formalnu osnovu za terećenje Željka Vujina.

Zbog svega toga, i Županijski sud u Splitu, a nedavno i Vrhovni sud, ocijenili su optužnicu USKOK-a i njihove žalbe potpuno promašenima. U presudi Vrhovnog suda više puta se navodi kako ”nije dokazano”, ne može se zaključiti”, ”nema nikakve osnove da bi optuženi…” i tako dalje, ali srce  Željka Vujina očito nije sve  to na kraqju izdržalo. 

Iz kategorije: Vijesti

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3