Grad Šibenik i Društvo arhitekata Šibenik raspisali su natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja za uređenje trga na Vanjskom. Procijenjena ukupna vrijednost investicije iznosi 2.800.000 kuna.
Žele dobiti najbolje urbanističko-arhitektonskog rješenje te se od pristiglih rješenja očekuje reafirmacija javnog gradskog prostora, uređenje trga i okolnog prostora u zoni obuhvata, artikulacija gradskog prostora u funkciji različitih scenarija korištenja, rješenje rasvjete, prijedlog hortikulturnog rješenja, rješenje elemenata urbane opreme, rješenje i uređenje ugostiteljskih terasa te koncept prometnog rješenja.
To bi rješenje trebalo oblikovati skladnu urbanističku cjeline jasnog identiteta na prostoru Trga Vanjski koji je jedno je od triju povijesnih, urbanih i socio-kulturnih ishodišta Grada Šibenika, kako stroji u Programskim smjernicama na uređenje Vanjskog. Naime Grad Šibenik je prije tri godine s tvrtkom ASK atelier d.o.o. iz Zagreba sklopio Ugovor o izradi „Programa za provođenje urbanističko-arhitektonskog natječaja za gradski projekt Vanjski“
Toponim Vanjski, kako stoji u tom dokumentu obuhvaća nešto šire područje od današnjeg javnog prostora jugoistočno od crkve, ali je obuhvat ovog natječaja njegov centralni dio.
Ime Vanjski najvjerojatnije dolazi od naziva porta del BorgodettaVagnska, hrvatska inačica bila bi Vanjska gradska vrata.Vrata su se doista i nalazila u srednjovjekovnom zidu koji je štitio jugoistočno gradsko predgrađe. Ovaj zid bio je prva linija obrane daleko od pravih gradskih zidina (par stotina metara) i pružao se okomito na liniju morske obale prema brdima. Topografija terena snažno je uvjetovala urbanističku matricu starog Šibenika i njegov prostorni razvoj koji se odvijao oko tri glavna fokusa te je u tzv. predkomunalnom razdoblju (rani Srednji Vijek) život ova tri centra tekao potpuno odvojeno. Sasvim se neovisno odvijao život oko luke sa crkvom Sv. Jakova na čijem je mjestu kasnije izgrađena katedrala ili na prostoru nekadašnjeg kastruma sa crkvom Sv. Mihovila – današnja crkva Sv.Ane.
Vanjski i njegova župna crkva (Crkva Sv.Kuzme i Damjana) bio je treći centar ranog Šibenika Kroz cijelo to razdoblje prostor je ostao neizgrađen, čemu je postojao vrlo praktičan razlog -osim sjecišta putova ovdje se nalazilo gradsko groblje koje je obuhvaćalo široku nepravilnu zonu oko crkve. Oblik prostora može se uočiti na nizu crteža urbane strukture, planova i izmjera Grada još od kraja 17. stojeća. Niti kasnije, krajem 18. stoljeća, prostor nije bio predmet velikih komunalnih projekata nego je bio prepušten privatnim inicijativama kada se njegov sjeveroistočni rub magistralne gradske prometnice izgrađuje reprezentativnim zgradama. Također je važno da se groblje transformira budući je već francuska uprava 1811. počela uvoditi nove higijenske standarde zbog koji se brani pokapanje u neposrednoj blizini crkava. Sam prostor koji je graničio s grobljem nekad je zauzimala nepravilna aglomeracija privatnih zgrada pretežito stambene namjene. Improvizirane nastambe počele su se popravljati i rekonstruirati trajnijim materijalima kako je težačko stanovništvo počelo prosperirati i regrutirati malobrojni sloj građana. Južni perimetar Vanjskog, je u 19. stoljeću bio dvostruko duži i sastojao se od dva bloka zgrada s dvorištem. Prijelaz iz 19. u 20. i prva četvrtina 20. stoljeća je vrijeme intenzivnog i ekonomskog razvoja.
Na području Vanjskog su braća Grubišić – Perutin 1921. godine otvaraju Hotel „Kosovo“ To je danas stambena višekatnica sa drogerijom u prizemlju na broju 31. Ul. Stjepana Radića. Godinu dana kasnije otvoren je i otmjeni restoran sa ljetnom terasom i pozornicom na kojoj su se izvodile kazališne i glazbene priredbe te prikazivale prve kino predstave. Negdje u to vrijeme (1922.) na Vanjskom je sagrađena i Preparandija, tadašnja visoka učiteljska škola. Ustanova je zapravo građena od 4 odvojena gabarita koji su zatvarali pravilno dvorište te je svaka zgrada imala je pristup sa ulične i dvorišne strane. Pretpostavlja se da je današnja Ulica Ante Starčevića probijena nakon 2. svjetskog rata. Budući je tijekom savezničkog bombardiranje učinjena znatna šteta na objektima na području Vanjskog, za pretpostaviti je da se ovako opsežan komunalni zahvat poklopio sa poratnom rekonstrukcijom gradske infrastrukture. Sljedeća faza u prostornoj transformaciji prostora događa se nakon antifašističke pobjede te dominacijom automobilskog prometa.
Na Vanjskom se gradi benzinska crpka. Arhivski materijali i građevinska dokumentacija o izgradnji Benzinske pumpne stanice Jugopetrola u Šibeniku pokazuju kako je za potrebe izgradnje pumpe i nove prometne regulacije bilo potrebno rušiti dio betonske ograde i terase na istočnom perimetru Preparandije. Preparandija je porušena je 1965. kada je na njenom mjestu (projekti datiraju od 1953. do 1961.) nastao potez stambeno-poslovnih zgrada (danas zgrada FINA-e i Jadranske banke). Benzinska crpka je na istoj lokaciji ostala preko 60 godina. Posljednja faza Vanjskog započela je uklanjanjem benzinske crpke u veljači 2017. g. Taj je prostor sada nedefiniran i služi kao parkiralište za mopede. Nakon pola stoljeća ovo je prvi put da je zaslužio pažnju koja bi trebala rezultirati njegovim uređenjem.
