Datum objave: 27. Veljača 2020

KANDIDATKINJA ZA ŠIBENSKU GRANDECU / Stela Čuturić, likovna umjetnica i pedagoginja anđeoskog glasa, inovatorica, Bosanka koja pjeva u klapi

Diana Ferić
Diana Ferić

Stela Čuturić rođena Zeničanka koja se školovala u Sarajevu i Zagrebu, a posljednjih 20 godina živi u Šibeniku svestrana je likovna umjetnica, članica klape "Skradinke" i nekada šibenskog Kola, nagrađena inovatorica i nadasve predani likovni pedagog koja kod djece i u redovnoj nastavi i izvan nje nastoji razviti kreativnost i potvrđivanje kroz vizualnu umjetnost. Zbog svega toga je i kandidatkinja za ovogodišnje priznanje Šibenska grandeca. I sama je bila zbunjena kada je čula za tu kandidaturu te je odmah je reagirala riječima "pa kako ja, pa ja nisam Šibenčanka", no ovo se priznanje dodjeljuje ženama koje rade dobre stvari u lokalnoj zajednici u kojoj žive, u ovom slučaju u Šibeniku i šibensko - kninskoj županiji i nije nužno da i rođenjem bude Šibenčanka. Ona svojim radom i hobijima promiče lokalnu sredinu, ali i gradi mostove među svoja dva zavičaja, između Šibenika i Sarajeva,a svojim temperamentom, pozitivnom energijom kojom zrači i osmijehom prava je "bosanska duša".

Stelu je u Hrvatsku, najprije u Zagreb pa onda u Knin i na kraju u Šibenik doveo vihor rata zbog kojeg je otišla iz Sarajeva i školovanje nastavila na Likovnoj akademiji u Zagrebu na odsjeku za primijenjenu grafiku. Izabrala je likovnu umjetnost iako je od početka naginjala glazbi.

 

"Ma oduvijek sam voljela pjevati, ali nemam nikakvo glazbeno obrazovanje. Još kao djevojčica odlučila sam da ću biti umjetnica. Rodila sam se i Zenici u kojoj sam završila osnovnu školu. U sedmom razredu sam već znala da želim biti likovna umjetnica i cilj mi je bio upisati Umjetničku školu u Sarajevu, odakle mi potječe otac. Nije bilo lako privoljeti roditelje da me nakon osnovne škole puste na školovanje u Sarajevo, ali sam uspjela u svom naumu. Dvoumila sam se između glazbe i likovne umjetnosti, ali kako nemam nikakvo formalno glazbeno obrazovanje prevagnula je likovna umjetnost. Kad sam došla u Sarajevo stric me je nagovorio da se uključim u pjevački zbor „Slobodan Princip Seljo“, kao, kad već volim pjevati zašto se ne bi i u tome okušala. Pristala sam i evo pjevam već više od 30 godina. S tim sam zborom obišla pola Europe. Dirigent nam je bio poznati glazbenik Miroslav Homen koji je bio i direktor riječke opere. To su bili moji glazbeni početci i tu sam otkrila ljubav prema glazbi. Kao studentica sam bila i solistica „Stella Banda“ koji je uglavnom svirao rock glazbu. U Šibeniku sam se bila uključila u "Kolo" da bi me prije nekoliko godina gospodin Ivo Mikuličin pozvao da dođem u "Skradinke". Bilo mi je malo čudno jer na nisam odrasla na klapskoj pjesmi nego na sevdalinki, ali sam se snašla uz pomoć kolegica koje pjevaju u toj klapi i koje su divne. Bilo je i falšanja i grešaka, ali uspijevam se s tim nositi", priča Stela koja je, dok je bila u zagrebu imala priliku i postati učenicom čuvene Ruže Pospiš Baldani da je željela glazbenu karijeru, ali je smatrala da je za to malo prekasno.

 

U Zagrebu je kao akademska umjetnica radila u jednom fotolaboratoriju, a onda je otišla u Ministarstvo prosvjete tražeći posao likovnog pedagoga bilo gdje u Hrvatskoj. Bio joj je ponuđen Brač ili Knin za koji se odlučila i u preselila iz Zagreba u samo nekoliko dana sa suprugom koji je ratni vojni invalid i tada malim sinom.

"U Kninu sam se dobro snašla i dobro su me prihvatili. Tadašnja ravnateljica škole, pokojna Slavica Šimić me je odmah zaposlila, a bila sam i njezina zamjenica. Nakon 10 godina odlučila sam se preseliti kada se otvorilo radno mjesto nastavnika likovne kulture u OŠ Vidici u kojoj još uvijek radim. Uz sve svoje hobije i aktivnosti ja sam prvenstveno sam učiteljica i savjetnica likovne kulture iako u početku nisam ni pomišljala da ću to raditi. Predsjednica sam i županijskog Aktiva učitelja likovne kulture. Volim raditi s djecom i nastojim kod njih razviti kreativnost. Ocijene nisu važne nego njihov odnos prema vizualnoj kulturi koja ih okružuje. Djeca su sama od sebe kreativna, pogotovu djeca u najranijoj dobi pa do negdje sedmog – osmog razreda osnovne škole kada postaju malo uokvireni i zatome svoju kreativnost. Njih na likovno izražavanje nije potrebno posebno motivirati, dovoljno ih je pozvati na radionicu. Ja se u svom radu s djecom uglavnom vežem za baštinu koja mi je vječna inspiracija. Slikanje im je prirodno jer dijete čim uzme u ruke olovku počne najprije crtati", kaže Stela.

 

Dugo godina je vodila radionice na MDF -u u kojima je s djecom oslikavala stari namještaj, pa su onda udahnuli novi život starim cipela, izrađivali šešire na tvrđavi, lepeze... Kao volonterska vodi i likovnu radionicu u župni svetog Ante na Šubićevcu. Članica je šibeskog Ogranka Matice hrvatske. Sa svojim likovnim radovima sudjelovala je na više skupnih izložbi u Šibeniku, Opuzenu, Zagrebu, Sarajevu, Čitluku, Frankfurtu i Velesu (Sjeverna Makedonija), te Trakošćanu i Sinju kao autor, ali i kao organizator izložbi. Prvu samostalnu izložbu imala je u Šibeniku 2014. godine, a nakon toga i u Opuzenu, Mostaru, Čitluku i Sarajevu. Organizirala je i izložbe Šibenčana u nekim gradovima Bosne i Hercegovine, koncert "Kola " i Skradinki u Sarajevu jer, kako kaže, ne može zaboraviti svoj prvi zavičaj u kojem je odrasla iako se u Šibeniku odlično snašla. Imala je i izložbu s vjerskom tematikom u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Njemačkoj, u Frankfurtu. Prva joj je izložba vezana za njezin životni put.

"Nazvala sam je „U snovima“, a slike su bile popraćene i stihovima koje sam napisala. Slike su čista apstrakcija, ali svatko tko me imalo pozna shvatit će da one predstavljaju mene, u njima prepoznaje moj život. Slike ne prodajem već ih poklanjam. Drago mi je da se ljudima sviđaju i da krase njihove domove. Sve što radim radim iz ljubavi i zbog dobrih ljudi, a živim od svoje nastavničke plaće i to mi je dovoljno", otvoreno priča Stela.

Po njenim vodstvom Aktiv učitelja likovne kulture ima barem jedna projekt godišnje za lokalnu zajednicu. Ove godine su, na poticaj Ivane Skroza, izašli iz izložbenih prostora pa su zajedno sa svojim učenicima izradili dva murala na Dječjem odjelu u Šibeniku.

"Željeli smo pokazati djeci da umjetnost može biti i u funkciji nekog humanog i humanitarnog cilja", objašnjava Stela Čuturić.

Unazad nekoliko godina slike stvara posebnom kolažnom tehnikom koja je proglašena inovacijom i za koju je dobila dvije medalje brončanu i srebrnu i to na međunarodnim izložbana inovacija ARCA i INOVA. Članica je šibenskog društva inovatora "Faust Vrančić".

 

"To je posebna tehnika koja nastaje tako da na trakice izrežem oslikani papir i onda od tih trakica slažem slike. Namjera mi ej bila napraviti nešto što će podsjeća na digitalnu fotografiju, to su kao megapixelli", opisuje tu inovativnu tehniku.

I moglo bi se još puno toga ispričati o Stelinom radu, njezinom anđeoskom glasu koji se dobro uklopio i u klapsku pjesmu, edukaciji djece pa je vjerojatno samo njoj čudno što je ušla u konkurenciju za Šibensku grandecu.

"Kad sam čula da sam kandidirana primila sam to s nevjericom. Bila sam u šoku. Ne vidim u ovome što radim nešto posebno što me ističe. To je za mene sve normalno jer volim raditi, volim umjetnost i volim djecu", zaključila je ovaj razgovor.

Iz kategorije: Vijesti