Datum objave: 21. Veljača 2018

Predstavljamo kandidatkinje za Šibensku grandecu:Anita Aužina, pravna savjetnica i humanitarka

Diana Ferić
Diana Ferić

Anitu Aužinu, pravnu savjetnicu u gradskom poduzeću Podi mnogi poistovjećuju s HDZ-om, najviše zbog toga što ej dugo godina bila profesionalna tajnica u Gradskom odboru Šibenik. Dugo je i aktivistica političke ženske organizacije Katarina Zrinska, sada odrađuje drugi mandat kao predsjednica, no mnogi ljudi u Šibensko – kninskoj županiji i mnoge Udruge znaju je prvenstveno po njezinom humanitarnom radu zbog kojeg je i kandidirana za Šibensku grandecu. Organizacija koju vodi provodi akcije pomoći za bolesnu i siromašnu djecu i siromašne obitelji, ali i za stare i nemoćne osobe. No Anita vrlo šturo govori o tim akcijama jer joj, kaže, to nema smisla, Važno je pomagati ljudima, a ne o tomu pričati, smatra. Tako smo u pripremi za razgovor s njom sasvim slučajno doznali kako je prije nekoliko godina samo na temelju jedne poruke koju je dobila od jedne siromašne žene iz Vukovarsko – srijemske županije koja je imala sedmero male djece i muža koji je ostao bez posla preko svojih kolegica i poznanika prikupila veliku pošiljku različitih stvari - od pelena i igračaka do kućnih potrepština i s kolegom Paškom Rakićem je toj obitelji dovezla na kućni prag.

 

 

-Moram se na početku zahvaliti onima koji su me predložili zbog humanitarnih akcija koje sam pokretala, ali ne volim baš o tome govoriti jer mislim da to nije ništa posebno. Smatram da bi nas puno više trebalo suosjećati s potrebitima jer država, ma koliko bila bogata ili siromašna uvijek postoji prostor da jedni drugima pomažemo. Možda bi tada bili svi sretni.

 

-Pomažete li potrebitima i osobno ili samo kroz zajednicu Katarina Zrinska?

-I prije nego sam se uključila u tu zajednicu pomagala sam ljudima i osobno. Nije to samo vezano za Zajednicu ili za vrijeme kada sam došla u HDZ, ali sada najviše toga ide preko Katarine Zrinske. Bilo je tu puno akcija. Pomažemo Ligi za borbu protiv raka dojke. Doniramo im neka sredstva bilo kroz prodaju ili kupnju narcisa ili na drugi način. Pomagali smo i bivšoj Udruzi sveti Ante koja je skrbila o djeci s malignim oboljenjima i dosta sam se za njih vezala. Udruge više nema, ali djeca su ostala i svake godine me stegne nešto oko srca kada mi pošalju čestitku, zahvale. Vodili smo i neke akcije za slijepog dječaka Matu Bralića s kojim sam isto tako i dalje povezana. Dovoljna mi je nagrada bila to kada me je pozvao na pričest. Bile smo se uključile i u akciju pomoći mladiću Juri Kulazi koji je prije nekoliko godina ni kriv ni dužan pretučen ispred Insidea i dugo se oporavljao. Drago mi je što je sada dobro i što je našao i posao u gradskoj upravi u Šibeniku. Ne volim sve što smo radili i radimo posebno isticati. Neke sam stvari ja inicirala, osobno poduzimala, ali ne bih mogla puno napraviti bez potpore ostalih članica zajednice Katarina Velika.

 

 

-Vi ste i primjer osobe koja je dosta kasno počela studirati, ali ste diplomirali na Pravnom fakultetu u Splitu.

Završila sam srednju školu u Šibeniku. Zbog spleta životnih okolnosti nisam odmah mogla studirati. No, kad asu se stekle neko okolnosti rekla sam sebi – čekaj Anita pa što ćeš ti samo sa srednjom školom. Tada sam digla kredit i platila prvu godinu faksa. Putovala sam skoro svaki dan u Split na predavanja i ispite. Pri kraju sam, uz razumijevanje profesora neka predavanja i možda dva tri ispita odradila u Vodicama,a ali uglavnom je to bilo u Splitu. I tako iz godine u godinu, iz kredita u kredit došla sam do diplome. Ali ja nisam u tomu usamljena, ima još ljudi koji su kasnije upisali fakultet. Preporučam mlađim ljudima da se ne ustručavaju studirati i kada prođu tridesetu jer sve je stvar volje.

 

Neki će sigurno reći da vam to nije bilo teško jer Vam je vjetar u leđa uvijek davala stranka. Smeta li vas to poistovjećivanje s HDZ-om?

-Uopće me ne smeta. Ja sam se davnih godina upisala u tu stranku i ostala joj vjerna. Radila sam godinama u Gradskom odboru, od početka sam u Zajednici Katarina Zrinska, zadnja dva mandata kao predsjednica. Ja znam što radim i kako radim. Znam da moje ponašanje prema ljudima i pojedincima prema svima isto, bili u HDZ –u ili ne. Znam da me mnogi ne vole zbog moje oštre kritike i brzog jezika, ali ja sam takva kakva sam i ne mislim se mijenjati.

 

- Odakle taj poriv u vama da pomažete ljudima oko sebe, suosjećanje s onima koji su u nevolji.

- To je jednostavno moja osobna potreba, to je u meni. Vjerojatno je to stvar odgoja. Voljela bih zaista da na to potaknem što više ljudi. Evo ovih dana su počele stizati UNICEF-ove čestitke. Zašto ne bi svatko tko može uplatio 50 kuna za siromašnu djecu širom svijeta. Ili zašto se ne bi učlanili u Ligu protiv raka, ne da bi netko na tome prikupljao političke poene nego da bi pomagali, recimo uplatimo godišnje 25 - 30 kuna, a što više nas to napravi pomoć će biti dragocjenija. Ako se ne okrenemo oko sebe i vidimo neke ljude kojima je potrebna pomoć pa makar ih i ne poznamo i pomognemo im puno smo napravili. Što meni valja da sam ja dobro što je meni lipo ako puno ljudi oko mene loše.


 

Iz kategorije: Vijesti