Šibenik je Drugom svjetskom ratu teško patio i stradavao. Nakon proglašenja NDH 10. travnja 1941. godine zbog Politike Ante Pavelića, pao je 15. travnja 1941. talijanskih fašista koji su zaveli strahoviti teror, na sve načine pokušali iskorijeniti Hrvate i hrvatstvo iz Šibenika, a u pomoć su doveli i svoje saveznike, četnike.
Četnici, pripadnici talijanske fašističke milicije i jedna ustaška jedinica iz Drniša pod njemačkom komadom provode teror, množe se stratišta, šibenski zatvor postaje jednom od najzloglasnijih tamnica, a Šibenčani i žitelji okolnih sela odvode se u logore iz kojih se malo tko vratio.
Poslije pada fašističke Italije Šibenik okupira njemačka nacistička vojska, a iste godine počinju ga sustavno bombardirati Saveznici zbog čega grad i njegovo stanovništvo trpi neslućene patnje i strašna razaranja. U tim okolnostima Šibenčani se prikčljučuju borcima protiv fašizma i sudjeluju u svim bitkama protiv okupatora.
Kada je 12. rujna 1944. godine počela antifašistička ofenziva za oslobođenje Dalmacije, Šibenski antifašisti bli su u prvim redovima. VIII. dalmatinski korpus koji imao 25 470 boraca, među kojima je bilo 1266 žena borio se sa 45 000 Nijemaca, oko 12 000 ustaša i domobrana i oružnika te oko 5000 četnika. U borbama za oslobođenje Dalmacije poginula su 1884 antifašistička borca među kojima je bilo 176 Šibenčana.
Nakon što je 26.10. oslobođen Split, a 31.10. Zadar, sve neprijateljske snage koncentrirale su se u Šibeniku. Prema njima su nastupale postrojbe 26 divizije NOV-a i 12. dalmatinska brigade te 1. dalmatinske proleterske brigade. Nakon početnoga neuspjeha kod Vrpolja, dalmatinski antifašisti su, po prvi put potpomognut tenkovima i teškim topništvom, krenuti u oslobođenje Šibenika, ali su prvobitni plan promijenili kako bi se izbjeglo potpuno uništenje grada i velike žrtve u uličnim borbama.
Napad je počeo u noći s 1. na 2. stunoga 1944. godine. Najprije su poraženi četnici kod Lozovca, a 1. proleterska krenula je na Šibenik iz pravca Vrpolja ,ali su njemačke snage pružile su jak otpor i zaustavile njen prodor prema gradu. U novom napad i borbi prsa o prsa antifašisti su prodrli do Jadrtovca i napali Ražine zbog čega Nijemci donose odluku o povlačenju iz Šibenika cestom Konjevrate - Drniš. Tako je kod Debeljaka došlo do prve tenkovske bitke Nijemaca i partizana.
S Nijemcima i ustašama iz Šibenika su se u istoj koloni prema Kninu povlačili i četnici.
Antifašistički borci 1. dalmatinske, 3. prekomorske i dijelovi 19. sjeverodalmatinske divizije ušli su u Šibenik u zoru 3.listopada 1944. dok je još imao jake snage utvrđene iznad Šubićevca. Usprkos tome već je u 9 sati počeo pobjednički mimohod, a na ulici su bili svi Šibenčani.
U bitci za Šibenik 1944. godine poginuo je nepoznati broj antifašističkih boraca. Podaci o žrtvama osloboditelja nikada nisu istraženi. Okupator je imao oko tisuću poginulih, a partizani su zabrobili oko 700 Nijemaca, talijanskih crnokošuljaša, ustaša i četnika.
Od 68 000 stanovnika bivše općine Šibenik čak je njih 24 000 bilo uključeno u borbu protiv fašističkih okupatora. U toj borbi poginula su 4572 Šibenčanina od kojih 3023 kao pripadnici NOV-a i antifašističkih postrojbi.
