Datum objave: 18. Svibanj 2017

Zvonko Špišić je zaslužio i oproštaj u Šibeniku zbog Zvona moga grada i Vice

Diana Ferić
Diana Ferić

Umro je Zvonko Špišić, najpoznatiji hrvatski trubadur, skladatelj i pjesnik koji je Šibeniku, pišući za Vicu Vukova, darovao vječnu ljepotu glazbu za pjesme „Zvona moga grada“, i „Dalmatinska elegija“ koje je pjevao Šibenčanin Vice Vukov.

Zvonko Špišić preminuo je 81. godini u Zagrebu. Od njega se s tugom oprostila cijela Hrvatska jer on je svojim skladbama i poezijom obilježio cijelu jednu epohu. Uz Arsena Dedića Zvonko je bio najveće ime hrvatske šansone. Iako ga se kao pjesnika i trubadura vezuje prvenstveno za Zagreb i njegovu rodnu Trešnjevku, Zvonko Špišić ostavio je dubok trag u cjelokupnoj hrvatskoj suvremenoj glazbi te posebice u Šibeniku, prije svega kroz suradnju s Vicom Vukov, a u zlatno doba svoje karijere i sa šibenskim pjesnikom Krstom Jurasom.


Na žalost Šibenik se od Zvonka Špišića nije oprostio. Nije mu poslao posljednji pozdrav i odao dužno poštovanje, a trebao je i morao. Trebala su, ako ništa drugo, kao posljednji pozdrav zazvoniti šibenska zvona zato što je on autor jedne od najljepših pjesama kojima se Šibenik diči, pjesme „Zvona moga grada“. Osim toga on je u suradnji s Dragom Britvićem i Vice Vukovom napisao skladbe "Plavi putevi", "Na kraju ljeta", "Zadnji trabakul", "Dobra večer uzorita", "Zasvirat će jedna mandolina", "Mom ćaći". Za Vicu Vukova napisao je i pjesmu „Suza za zagorske brege“ tako da su njih dvojca stvorili neke od najljepših hrvatskih zavičajnih himni bez kojih je nezamisliva hrvatska glazba i kultura.
I zato suza za Zvonka i neka mu vječno zvone zvona našeg grada Šibenika.
 

Video

Iz kategorije: Vijesti