Dva mjeseca prakse u uglednom hotelskom lancu u Turskoj uz osiguran smještaj, plaćen put, izleti po Turskoj i ono najbitnije prilika za zaposlenje po povratku kući, bez dvojbe zvuči kao jedinstvena životna prilika, pogotovo ako ste pri kraju svog školovanja, uskoro vas čeka traženje posla, što se u Hrvatskoj zna pokazati kao itekako iscrpljujući proces, a svi znaju koliko je teško naći posao bez radnog iskustva ili prakse. Priliku za sve to dobiti će 20 studenata završnih godina studija na Veleučilištu u Šibeniku, međutim od njih 222, samo 42 studenata ovu priliku je prepoznalo kao dobru. Kristina Jurić i Ivan Ružić prijavili su se na natječaj nadajući se da će baš oni biti izabrani među tih 20 studenata kojima će ta prilika biti pružena. S obzirom na mali odaziv, šanse im i nisu tako male.
Sve što je trebalo za prijavu je napisati životopis, motivacijsko pismo i zaokružiti u kojoj hotelskoj domeni žele obavljati praksu. Mogli su birati između mesta recepcionera, konobara/ice, šankera/ice, conciege-a, booking agenta, hostese, sobara/ice i guest relationship agenta.
„Mislimo da je najviše njih zaokružilo recepciju, booking i guest relationship agent pa će tu biti gusto, ali nadamo se najboljem“, pričaju nam Kristina i Ivan. Krajem tjedna čeka ih intervju s predstavnicima Dogus grupe, Elenom Kim-Regelmann i Alexanderom Regelmann na kojem će biti izabrano 20 sretnika. Iako su malo zabrinuti zbog intervjua, Kristina i Ivan novih izazova se ne boje: „Ukoliko nas prime mislimo da ćemo se tamo poprilično naraditi, ali toga se ne bojim, na kraju krajeva, zato i idem“, priča nam Ivan. On i Kristina na natječaj su se prijavili odmah, bez puno premišljanja za razliku od nekih njihovih kolega koji praksu u Turskoj i nisu doživjeli baš kao jedinstvenu poslovnu priliku. „Shvaćamo neke koji se u budućnosti ne vide u Šibeniku, dolaze iz drugih gradova, a Šibenik im se ne čini kao najbolja poslovna opcija. Ima i onih koji su se jednostavno prepali. Možda ne vjeruju dovoljno u sebe, ne stoje baš najbolje s engleskim itd. Međutim, ima i onih čiji je stav bio: 'Što bi ja radio/la za neke tamo Turke'?“ Tragično, pogotovo kada to dolazi iz usta mladih ljudi na kojima, kako to svi vole napomenuti, svijet ostaje. Tragično, ali i tipično. Barem tipično Hrvatski. Spremni smo se žaliti, kukati i plakati, a kada prave prilike dođu, mnogi ih očito ne znaju prepoznati.
Matija Blaće, predsjednik Studentskog zbora na Veleučilištu u Šibeniku na stvari gleda malo drugačije. Smatra da 42 prijavljenih i nije tako razočaravajuća brojka: „ Određen broj studenata studira izvanredno te su već zaposleni. Preko pola ih nije iz Šibenika te traže zaposlenje u svojim matičnim gradovima. Većina naših studenata radi u turizmu kroz cijelu srednju školu i tijekom sezone, pa ne žele napustiti već ugovorene poslovne aranžmane. Određen broj njih i ne želi nastaviti karijeru u turizmu, već studiraju turistički menadžment ili specijalistički menadžment više zbog ekonomske komponente tih diploma. Naposljetku, studenti nižih godina imaju još nekoliko godina studiranja ispred sebe, te ih je usprkos garancijama uprave Veleučilišta da će im se izaći u susret oko polaganja ispita strah kako uskladiti studiranje i dugoročni radni angažman“, kaže Blaće. Smatra da su se prijavili samo najmotiviraniji.
Motivacije očito nije falilo Ivanu koji je u Šibenik došao studirati iz Križevaca, ali za razliku od kolega, Šibenik mu se svidio i želi tu ostati. Kristina je iz Šibenika i želi se okušati u inozemstvu, malo pobjeći iz domaće sredine, ali svakako se, ukoliko joj se želja ostvari, želi i vratiti u svoj grad i napraviti nešto za njega. „Bila mi je želja ići u Tursku jer me osvojila kao destinacija kroz turske sapunice koje su se počele prikazivati u Hrvatskoj. Ovo je super prilika da naučim nešto novo, upoznam njihovu kulturu i da na licu mjesta vidim kako se uspješno posluje“, priča nam Kristina. Prijavila se a mjesto conciege-a jer zna da će tamo dobiti dobre napojnice, a osim toga, ne voli statične poslove, već raznovrsnost. Ivan pak sebe vidi na recepciji, za početak. „Mislim da je recepcija odlično mjesto za početi, a poslije tko zna, možda doguram i do direktora hotela.“
Ivanu i Kristini možemo za početak čestitati što su za razliku od svojih vršnjaka imali tu sposobnost prepoznati dobru priliku, a onda im samo poželjeti sreću na intervjuu, a nakon toga, nadamo se i sretan put.
Praksu će studenti obavljati u turskom lučkom gradu Marmaris, od 15.svibnja ove godine, s tim da će ići po pet studenata u svakoj grupi te će se tako izmjenjivati do 15.rujna.
