Obnova crkve sv. Nikole u Mandalini kao zavjetni dar Gorana Prgina, vlasnika NCP - Remontnog brodogradilišta Šibenik najveća je takva donacija u novijoj povijesti Šibenika.
Šibenski poduzetnik Goran Prgin odlučio je 2005. godine, kada je postao vlasnik Nautičkog centra Prgin u Mandalini, da će obnoviti tamošnju crkvu i da će to biti njegov osobni dar Bogu u znak zahvalnosti što mu je pokazao put i dao snage da uspije su svom naumu. Odmah je počeo raditi na ostvarivanju svog zavjeta no izrada projekta i dobivanje građevinske dozvole potrajali su znatno duže nego što se moglo predvidjeti pa su radovi započeli tek 2011. godine. Tada je bilo najavljeno da će obnova biti završeni do blagdana sv. Nikole na 70. obljetnicu prvog posvećenja i 100. obljetnica početka njene gradnje.
Burna crkvena povijest Mandaline
Prema sačuvanim povijesnim izvorima Mandalina je do kraja 14. stoljeća bila pokriven vinogradima koji su bili u posjedu benediktinskog samostana sv. Nikole na otoku Ljuljavcu koji je 1542. godine porušen prilikom gradnje Tvrđave sv. Nikole. Prvi pisani spomen samostana potječe iz 1065. godine što znači da je godinu dana stariji od prvog spomena grada Šibenika. Kada je na Mandalni izgrađena prva crkva ne zna se pouzdano, no ima indicija da je na poluotoku obitavao pustinjak u isto vrijeme kada su pustinjaci živjeli u pećini sv. Ante u Kanalu sv. Ante. Najstariji zapis o pustinjaku na Mandalini potječe iz 1461. godine kada je mandalinski pustinjak bio fra Petar Bogdanić, a plovan crkve Jakov Mišić. Njihova imena znamo zato što je te godine izgorio heremitarium (pustinjakova kuća). Gradnju nove kuće dozvolio je plovan Nikola Mišić kojeg je 1464. godine naslijedio ninski biskup Juraj Divnić koji je crkvi u Mandalini darovao kalež s reljefima Gospe i sv. Marije Magdalene uz uvjet „da nikada ne bude otuđen i da se za proštenje njegovih grijeha zauvijek pjeva misa na dan sv. Marije Magdalene“.
Crkva s titularima sv. Marije Magdalene i sv. Nikole
Moguće je da je crkva posvećena sv. Mariji Magdaleni po kojoj je Mandalina dobila ime postojala prije 1409. godine kada je poluotok prvi puta pregrađen kamenim bedemom i drvenim palisadama. Kroničari crkvene povijesti Šibenika zabilježili su da je nova pustinjakova kuća izgrađena 1464. godine, ali je i ona stradala u požaru 1641. godine. Bilo je to skoro stotinu godina nakon što je Madalina, 1544. godine, dobila status župe. Dio sredine 16. stoljeća crkva je bila posvećena sv. Mariji Magdaleni i sv. Nikoli, a spominje se da je titular sv. Marije Magdalene naslijedila od prvobitne crkve na poluotoku o kojoj nemamo podataka. Mandalinska župa bila se ugasila tijekom tragičnih godina kada je Šibenikom harala kuga, a obnovljena je 1678. godine.
Zavjetni darovi
Pouzdanih vijesti o crkvi i crkvenom životu na Mandalini nema sve do 1870. godine iz koje potječe vijest da je iz lazareta na Kulinama u crkvu sv. Marije Magdalene prenijeta Gospina slika. Ta je slika, zajedno s crkvenim zastavama koje su 1930. godine darovali bratovština sv. Nikole i obitelj Gilardi te kipovima sv. Marije Terezije i Gospe Lurdske koje su 1936. odnosno 1938. godine darovali Duma Tucak i Roko Dragojević, nestala u požaru koji je 15. lipnja 1939. godine uništio i crkvu i bratimsku kuću. Od crkve je ostao samo oltar. Katastrofalni požar ubrzao je dovršenje gradnju nove crkva na zemljištu koje im je 7. travnja 1899. godine darovala šibenska općina na čijem je čelu tada bio Ante vitez Šupuk.
Ratne nedaće i stradanja
Projekt nove crkve bio je dar Kraljevske mornarice, a predviđeno je da će gradnja koštati 23 000 kruna u zlatu. Mandalinjani su do 1910. godine sakupili tek oko 3000 kruna. Gradnja je crkve sv. Nikole započela 1913. godine, a do 1914. godine podignuti su zidovi do visine od dva metra. Dalje se nije moglo jer je započeo Prvi svjetski rat. Radovi su nastavljeni 1939. godine ali ne prema izvornim projektima koji su bili izgubljeni već prema projektima arhitekta Rudolfa Ružičića. On je predvidio dogradnju pročelja, dodao je glavni i sporedni portal, projektirao prozore te osmislio glavni ulaz. Odustalo se od gradnje skupog zvonika u gotičkom stilu i umjesto njega je podignut skromni zvonik nad sakristijom. Za uspješan završetak gradnje najviše je bio zaslužan župnik don Damjan Rodin ali ni on ne bi mogao učiniti puno bez velike pomoći žitelja Mandaline i tadašnjeg šibenskog biskupa Jeronima Milete. Gradnja crkve završena je 24. studenoga 1940. godine, a 24. veljače 1941. godine, pred sam početak Drugog svjetskog rata, blagoslovio ju je biskup Jeronim Mileta. Svečanu misu tom je prigodom pjevao don Ante Krešo Zorić uz pontifikalnu asistenciju preuzvišenog Ordinarija, a svečanost je uveličao Cecilijanski zbor koji je pod ravnanjem velečasnog Španjića pjevao staroslavensku misu. Glavnu propovijed (pobudnu riječ) održao je biskup Jeronim Mileta, a popodnevnu velečasni Ivo Grgurev koji je govorio o Mariji zato što su toga dana Mandalinjani slavili blagdan Gospe od Zdravlja. Tijekom te propovijedi nakratko je oživljen i običaj da se na veliki blagdan Gospe od Zdravlja napovijeda tko je što darovao ili Gospinoj slici ili Njenom Oltaru. Na žalost već 1943. godine nova je crkva porušena u savezničkim bombardiranjima Šibenika, a kako je Mandalinu 1944. godine zaposjela vojska komunističke Jugoslavije i pretvorila je u svoju vojno-pomorsku bazu sve do danas nije bilo gotovo nikakvih mogućnosti da je se obnovi.
Goran Prgin je crkvu na Mandalini obnovio u suradnji sa šibenskom biskupijom te uz odobrenje i blagoslov biskupa msg. Ante Ivasa. Sada kada je crkva obnovljena i ponovno posvećena trebat će je održavati i stalno uređivati, da a to ne bi bilo prepušteno slučaju Goran Prgin je utemeljio Zakladu u koju će se osim njega, građana Mandaline i Šibenika uključiti nautičari, pomorci i poslovni partneri NCP - Remontnog brodogradilišta Šibenik.
