Goran Grguričin: „Josip Juras je odigrao vrlo značajnu ulogu u vremenu kada su stvarane pretpostavke za obranu Šibenik od premoćnog neprijatelja, što je u konačnici bilo presudno za obranu i opstojnost Hrvatske.“
Iako Josip Juras na šibenskoj javnoj, društvenoj i političkoj sceni nije bio prisutan tijekom posljednjih petnaestak godina trag koji je ostavio za sobom tako je dubok i upečatljiv da još uvijek ima upliva na stavove i razmišljanja Šibenčana. Nakon odlaska u Zagreb gdje je obnašao visoke državne dužnosti te nakon toga u diplomaciju u zavičaj je dolazio svakog ljeta ali se nije pojavljivao u javnosti. Zanimljivo je da je za sobom ostavio vrlo malo autobiografskih, analitičkih i memoarskih tekstova. Kada smo s njim posljednji puta razgovarali u njegovoj kući za odmor u Žaboriću optimistično je najavljivao početak pisanja memoara, a dokumentarni film o njegovom životu počeo se snimati u Tuzli gdje je obnašao dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske. Jedini njegovi pisani radovi „Prvi višestranački izbori na području bivše općine Šibenik“ i „Domovinski rat 1991. – 1995“ objavljeni su 2000. godine u zborniku radova „Konjevrate i Mirlović Zagora – župe Šibenske biskupije“ znanstvenog skupa „Sela šibenskog zaleđa, župa Konjevrate i Mirlović Zagora u prošlosti“. Kako ni o njemu samom nije napisan ni jedan opširniji tekst sa žaljenjem se mora konstatirati da je Josip Juras bio i ostao velika neispričana priča iz novije povijesti Hrvatske, točnije iz njenog najvažnije i najdramatičnijeg dijela u kojem je doživjela tranziciju iz socijalizma u kapitalizam i izborila se za slobodu i neovisnost u teškom i krvavom ratu.
Šibenčani Josip Jurasa pamte kao jednog od pobjednika na prvim demokratskim izborima 1990. godine i vatrenog domoljuba ali ponajviše kao jednog od ključnih organizatora obrane Šibenika od agresora 1991. godine i šibenskih ratnih vođa.
Oko njegovog doprinosa obrani Šibenika i Hrvatske uglavnom nema nikakvih dvojbi, dok o njegovom političkom djelovanju na lokalnoj sceni ima različitih mišljenja. Ipak nitko ne dvoji da je Josip Juras bio važna ličnost koja je odigrala jednu od ključnih uloga u povijesnim danima obrane Hrvatske i njene borbe za slobodu.
Zanimljivo je da je Josip Juras ostavio dubok i netipičan trag i kao diplomata. Kao srdačnu, otvorenu i susretljivu osobu pamte ga u Albaniji, a u Tuzli gdje je sedam godina obnašao dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske Tuzlaci su doživljavali kao svog sugrađanina. Za vrijeme diplomatskog službovanja u Tuzli Josip Juras je izrastao u istinskog ambasadora Hrvatske, ali i Šibenika kojeg je uvijek i na svakom mjestu spominjao. Pojavljivao se na svim kulturnim, sportskim i političkim manifestacijama, na savjetovanjima, simpozijima…“Čini se,“ piše tuzlanski tisak, „da nikada za svog mandata u nije propustio nijednu značajniju manifestaciju, pogotovo kada se radi o godišnjicama oslobođenja Tuzle, kantonalnim proslavama, a napose o manifestacijama vezanim za povijest Hrvata ovog kraja. Konzula Jurasa viđali smo kako odaje počast poginulim na Kapiji, žrtvama fašizma na Slanoj Banji, kako se klanja poginulim braniteljima iz reda HVO na Husinu. Nije mimoišao, kao mnogi drugi diplomati, Srebrenicu, suosjećao je sa žrtvama genocida.
Za njegove diplomatske službe u Tuzli nije bio problem ući u konzulat, vrata konzularnog predstavništva skoro da su širom bila otvorena za posjetitelje, one kojima je trebao dokument, putovnica ili, jednostavno, razgovor s uljudnim diplomatom. Za Božić i Uskrsa, redovito je priređivao domjenke na koje se rado dolazilo. Moglo ga se vidjeti u kafeu “Friends” kod „Narodnog pozorišta“, ali i kako pješači, poput običnog građanina, koji je izašao u šetnju. Jednostavno, Josip Juras bio je omiljena osoba u Tuzli i ovom kraju. Ponašao se i bio je prihvaćen među Tuzlacima kao da je ovdje rođen. Čini se da je o povijesti Tuzle znao više nego i brojni Tuzlaci.“
Tuzlanski fotograf, novinar, producent i dokumentarist Robert Andrejaš kazao nam je da je iznenadna smrt prekinula snimanje dokumentarnog filma o Josipu Jurasu.
„Radili smo na filmu koji je trebao prikazati Jurasa, čovjeka u vremenu rušenja i građenja. Ovom smrću će ostati neispričana doista velika i sadržajna priča tog uglednog veterinara, političara i diplomate iz Šibenika, koji je bio komandant obrane Šibenika i koji je u rujanskom ratu porazio Ratka Mladića i JNA.“ – kazao je Robert Andrejaš.
Današnji oproštaj od Josipa Jurasa neće biti i konačni rastanak od njega. Puno toga o njemu i njegovom radu još nije rečeno, a na žalost i on je ostao „dužan“ jer je bez dvojbe i imao i morao puno toga reći, ispričati, zapisati… Šibenčani ga nisu zaboravili, a sasvim sigurno ni neće.
„Josipa Jurasa pamtim iz predratnih i ratnih dana, posebno iz vremena kada smo pripremali obranu Šibenika i tadašnje općine Šibenik,“ kazao nam je Goran Grguričin, „Kako je sve do rujna 1991. godine prvi zapovjednik kriznog stožera bio Nikola Vukošić, a Josip Juras nakon toga, to je suradnja policijskog stožera i civilnih vlasti koje su vodile obrambene i druge pripreme na čelu s Josipom Jurasom bila vrlo intenzivna, posebice nakon formiranja 113. brigade, Josip Juras je svojom poletnošću i energijom davao ključni zamaha svemu što je u tim teškim danima bilo presudno važno – pripremama za obranu, formiranju postrojbi hrvatskih branitelja, brizi o civilnom pučanstvu… pregovorima s neprijateljem i svim ostalim aktivnostima, a k tome je vodio računa o gospodarstvu, kulturi, socijalnim pitanjima. Bio je uvijek tamo gdje je trebalo. U tim dramatičnim aktivnostima, ponekad je bio i vrlo temperamentan. Svjedočeći o tim danima mogu kazati da je Josip bio jedan od onih ljudi koji su nosili, vukli, davali inicijative, koji nije prihvaćao da se nešto ne može riješiti, vrlo često bi dolazio i u konstruktivne konfrontacije s policijskim stožerom, ali uvijek sa željom i namjerom da se stvari najbolje i najbrže riješe. Posebno su bili temperamentni i dinamični pregovori s obrijanim četnicima koji su se predstavljali kao mirotvorci, gdje su Josip i Nikola Vukošić znali uigrano i timski pregovarati, pa tako kupovati vrijeme za naše bolje i dugotrajnije pripreme obrane ovog prostora. Bitnom činjenicom smatram da je Josip Juras odigrao vrlo značajnu ulogu u tom, za Šibenik, sudbonosnom vremenu u kojem su policijski stožer i policijske snage, stožer i snage 113. brigade ZNG-e i stožera civilne vlasti, sve kroz koordinaciju tadašnjeg Kriznog stožera, stvorile pretpostavke za obranu od premoćnog neprijatelja, što je u konačnici stvorilo pretpostavke za obranu i opstojnost Hrvatske. To je vrijeme obilježilo Josipa Jurasa, ali je i Josip Juras obilježio to vrijeme. Neka mu je laka hrvatska zemlja. S nama je zauvijek.“
Dr. Boris Kale, koji je bio zamjenik Josipa Jurasa na dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća SO Šibenik nakon prvih demokratskih izbora kazao nam je kako on Josipa Jurasa, kakav je bio u najtežim vremenima za Šibenik i Hrvatsku od 1991. do 1994. godine, poznaje možda i bolje nego mnogi drugi.
„Trebala je tada imati hrabrosti i pouzdanja da bi se učinilo ono što je on činio. Bio je temperamentan, ponekad euforičan ali uvijek korektan i otvoren za sve dobre prijedloge i sugestije. Takav je bio i prema meni i prema svim svojim suradnicima. Josip Juras je bio sposoban i dobar čovjek. On je odigrao veliku i važnu ulogu u teškim godinama tranzicije i rata,“ kazao je Boris Kale.
