Vrijedne izgubljene predmete koje pronađu - mobitele, novčanike s novcem, kamere i slično - Šibenčani u pravilu donesu na policiju i većina ih uopće ne traži zakonom propisanu nagradu od 10 posto vrijednosti pronađenog predmeta. Kako smo doznali u Policijskoj upravi šibensko - kninskoj lani su imali 62 slučaja da je nalaznik vratio pronađene vrijedne predmete, a samo je njih dvoje tražilo zakonom utvrđenu naknadu. No sigurno najzanimljiviji slučaj pronalaska izgubljene stvari, novčanika u kojem je bilo 30 000 eura, ispričao nam je 80 - godišnji Šibenčanin Veljko Martinović, umirovljeni grafičar i jedan od osnivača Hrvatske narodne stranke, koji je prije više od godine dana pronašao novčanik s tolikom sumom novca, potrudio se naći vlasnika i još uvijek čeka da mu taj "sretnik" kaže jedino što je od njega očekivao, a to je riječ "hvala".
Obratio nam se ovih dana, kako nam je kazao, ne da bi istaknuo sebe zbog toga što je napravio već da bi ukazao koliko ljudi mogu biti nezahvalni i nepristojni. "Da je meni bilo do slave i promocije u medijima onda bih odmah objavio kako sam pronašao novčanik s 30 000 eura i vratio ga vlasniku, ali meni nije do toga. Povrijeđen sam jer mi se vlasnik nije udostoji reći hvala što sam sve vrijeme čekao i to je jedino što želim istaknuti", ističe gospodin Veljko.
On je, kupujući novine na jednom kiosku u središtu Šibenika uočio na pultu novčanik koji je bio nalik njegovom pa je u prvi mah pomislio da ga je tu naslonio. No kada ga je uzeo u ruke shvatio je da ga je to tuđi novčanik, a debljina novčanika je ukazivala da je u njemu velika suma novca: "Bila je vrućina i jedva sam, kao šećeraš, stajao na nogama. Htio sam na brzinu kupiti novine i doći kući da uzmem tabletu. Uočio sam novčanik na pultu kioska koji ni prodavačica nije vidjela. Odlučio sam malo pričekati vjerujući da će se vlasnik svakog trenutka vratiti. Nisam ni gledao koliko ima novca u njemu Kako se nitko nije pojavljivao, ušao sam u obližnji kafić i s vrata upitao nedostaje li nekom novčanik. Nitko nije odgovorio. Sve sam se lošije osjećao pa sam stao za šank popiti čašu soka. Nisam imao fizičke snage otići na policiju. I dok sam pio sok i stajao pokraj šanka uočio sam kako se jedan čovjek koji je sjedio za stolom u kafiću pretražuje džepove i kako se jako uznemirio. Prišao sam mu i upitao ga nije li možda izgubio novčanik. Ispostavilo se se da je to bio upravo njegov novčanik, a u njemu je bilo ni više ni manje nego 30 000 eura. Kazao mi je na brzinu kako je pomorac i kako ide na brod pa je prodao auto i digao još novaca s banke. Upitao me je samo hoću li što popiti na njegov račun, a ja sam odbio jer sam već pio sok. Međutim, nije mi rekao ni HVALA što sam mu pronašao izgubljeni novčanik s toliko novca. Nije niti pobrojio novac nego se samo ustao i otišao. Pogodila me je ta neljubaznost, ali sam ga pokušao opravdati kako je bio u šoku i kako se nije snašao. Očekivao sam da će mi se naknadno javiti i zahvaliti. Kako se to nije dogodilo odlučio sam potražiti njegovu suprugu za koju sam doznao da radi u jednoj banci u Šibeniku. Rekao sam joj kako bi mi bilo drago da od njezina supruga dobijem zahvalu i kako sam joj se samo radi toga javio. Ona je međutim ostala hladna. Kazala mi je samo da niti ne zna da je njezin suprug bio izgubio novčanik te da će mu prenijeti moje riječi. Ali niti mi se javio on niti ona. Čitam kako ljudi pronađu mnogo manje vrijedne izgubljene stvari, novčanike s puno manje novca, a vlasnici pokažu svoju zahvalnost "do neba". Dobiju i priznanja u akciji "Ponos Hrvatske". Meni, ponavljam nije stalo do te pompe, ali ne mogu prihvatiti to da nekom napraviš takvu uslugu i ne dobiješ skromno "hvala", razočaran je gospodin Martinović.
Njegov potez i poštenje su u svakom slučaju vrijedni pažnje javnosti. Većina, vjerojatno, misli da bi postupila kao i on no treba doći u takvu situaciju i na taj način ispitati svoju savjest i poštenje
