Gledala sam jučer film o Martinu Lutheru, čovjeku koji je, iako vjernik, ostao dosljedan u razobličavanju tadašnje katoličke crkve koja se predala prodaji grijeha i svemu ostalom što im je donosilo prihode nauštrb iskonske vjere. Čovjek, vjernik, koji se suprostavio takvom poimanju vjere i crkve, Martin Luther morao je proći Golgotu da bi dokazao da je njegova kritika opravdana.
Čini mi se da se gotovo jednako danas osjeća Branko Lustig, svjetski poznati filmski producent poznati redatelj i Oskarovac koji se, zamislite, u Zadru, u susretu s osmoškolcima usudio ustvrditi da za njega Bog više ne postoji jer sigurno ne bi dopustio holokaust ili genocid u Srebrenici. Kada je danas došao u Knin svjedočiti kninskim osmoškolcima stradanju Židova u Drugom svjeskom ratu dočekala ga je prazna dovorana. Možemo samo zavidjeti organizaciji koja je samo zbog toga što je netko rekao da ne vjeruje u Boga pokazala takvu učinkovitost, i to u sustavu osnovnog obrazovanja, da je uspjela utjecati na roditelje da svoju djecu ne pošalju na unaprijed dogovoreno predavanje o toj opće prihvaćenoj temi jer se govornik, iz njemu osobnih i priznatih razloga, usudio priznati da ne vjeruje u Boga. Zar to nije gore od mraka srednjeg vijeka?!"
