Prije četvrt stoljeća, u listopadu 1990. godine tada najmlađi šibenski obrtnik Zvonko Mučalo, otvorio je u Docu salon zabavnih igara "Maron" koji je ubrzo postao caffe i to prvi šibenski caffe sa štekatom uz more, na mulu između dva mandroča u Docu što je tada bila prava senzacija. Te godine, samo koji mjesec ranije, bili su otvoreni "Domald" i "Bounty". Uz par godina starije caffe barove Mauro, Domino i Dolac, taj drevni, do tada pusti i zapušteni dio grada, postao je glavno okupljalište mladeži iz Šibenika, cijelog šibenskog područja, ali i iz Zadra i Splita. Dolački kafići postali su kultna okupljališta u kojima je vrijedilo biti viđen. Dolazile su tu sve tadašnje najveće estradne zvijezde, sportaši, menadžeri, glazbenici... Šibenik je tih godina disao punim plućima, živjelo se intenzivno. Biti u điru, a ne doći u Dolac bilo je nezamislivo.
Caffe "Maron" bio je poduzetnička avantura Zvonka Mučala nakon posla u "Hertz" rent a caru pri tadašnjoj poslovnici "Kompasa" u Šibeniku. Nije pogriješio. "Maron" je bio pun pogodak. S nostalgijom ga pamte naraštaji Šibenčana koji su imali sreću u to vrijeme uživati u slastima mladosti. Danas njihova djeca dolaze u novi "Maron" da bi osjetila čar mjesta na kojem su se upoznali njihovi roditelji.
"Maron" je u Docu radio tijekom cijelog Domovinskog rata, a onda su se vremena promijenila pa je Zvonko 1998. godine otvorio stari-novi "Maron" preko puta željezničke stanice. Šibenčanima dobro poznato ime, dobilo je tada novu vrijednost. "Maron" je postao prvi šibenski sport - caffe, što više gotovo sportski muzej, na čijim su zidovima izložene fotografije iz povijesti šibenskog sporta, dresovi Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Michaela Jordana, slavnih "Chicago Bullsa"...
"Maron" je, uz "Domalda", među šibenskim caffe barovima s najdužom tradicijom. I danas je "Maron" nezaobilazno mjesto za sve one koji vole pravi šibenski đir.
