Policija je nakon mjesec i pol dana potrage za spretnim tatom razriješila misterioznu provalu u blagajnu vlasnika parobrodarske tvrtke Pia Negrija. Policiju je zbunjivalo što je provalnik na čvrstoj željeznoj blagajni Pia Negrija tako vješto izbušio rupu promjera 17 centimetara da to nitko nije čuo niti je Negri to odmah primijetio.
Konačno, istražujući jedno sasvim drugo pitanje, policajci su u ormaru, u Šibeniku poznatog, Ernesta Melocchija pronašli alat kojim je izbušena šupljina u blagajni Pia Negrija. Melocchi je imao, otkrila je policija, bezbučni svrdao čiji promjer točno odgovara rupi u Negrijevoj blagajni. Tat se nije protivio uhićenju, a policajci su u čudu proučavali bezbučni svrdao kakav još nisu vidjeli.
Glasne ljubavne nepodopštine stanovite gospode, stanovitih dama u stanovitoj uglednoj kući
Veći broj Šibenčana potpisao je 1906. godine peticiju kojom od policije i gradskog redarstva zahtijeva da odmah stane na kraj „glasnim ljubavnim nepodopštinama stanovite gospode i stanovitih dana u stanovitoj uglednoj kući koje se ponavljaju svake večeri s prvim mrakom uz otvoren prozor spavaće sobe što je općinstvu postalo nepodnošljivo“.
Nakon ponovljene žalbe građana na bučne ljubavne nepodopštine i optužbi na račun nedjelotvornosti policajaca i redara koji ne rade svoj posao kako treba, iz policije je stiglo priopćenje da nisu mogli ništa poduzeti „jer im potpisnici peticije nisu htjeli reći o kojoj se to stanovitoj gospodi i stanovitim damama u stanovitoj kući koja se nalazi u svima znanoj stanovitoj ulici, radi“ pa nisu mogli ništa poduzeti.
Nije mogao uteći silovatelju koji mu je ukrao cipele
Porote zemaljskih sudova u Šibeniku i Splitu zajednički su rješavale „slučaj silovanja u kojem je N.P. bačvar iz Karina s mjestom stanovanja Split, u Šibeniku spolno silovao lučkog radnika M.J.“. Na sudu je M.J. kazao da se „nije nadao silovanju“ jer je mislio da ga je N.P. napao s namjerom da ga opljačka.
-Tom mi je prilikom – kazao je na sudu M.J. – napadač zadao dva udarca šakom u glavu i ukrao mi cipele pa mu nisam mogao uteći od silovanja.
Branitelji bačvara iz Karina smatrali su da on nije kriv nego da je kriv M.J. zato što se „nije dostojno kao muškarac branio“, na što je tužitelj tražio odgodu parnice, ali to mu nije bilo odobreno jer je sudac bio mišljenja da je M.J. „i bez cipela mogao uteći“ te odlučio optuženome N.P.-u suditi samo za „napadaj i otimačinu cipela“.
Zatvorili ga u ludnicu jer se vratio iz Amerika
Pred sudom u Šibeniku pokrenut je od strane daljnje rodbine postupak protiv obitelji iz Zlarina, oca, majke, sestre, brata, djeda s očeve, djeda s majčine strane i babe s očeve strane, zato što su 1926. godine dali zatvoriti u ludnicu iseljenika Š.A. koji se vratio iz Amerike. Optužena obitelj branila se da ga je morala dati u ludnicu jer je sišao s uma, a kao glavni dokaz da je poludio bila je njegova tvrdnja da se vratio zato što u Americi nije mogao naći posao i zato što je vidio da se tamo ne živi onako dobro i bogato kao što se priča.
Zastupnik tužitelja kazao je kako je A.Š. otišao u Ameriku s najboljim namjerama i najvećim nadama, ali nije uspio naći posla pa s razočaran vratio „što je sasvim ljudski, iako je našim ljudima teško shvatljivo da se u Americi ne može naći posla i da to može biti razlog za povratak.“
Na upit optuženik kao je Š.A. imao novaca za povratak iz Amerike kada nije imao posla, zastupnik tužitelja je objasnio da je on namjeravao novac za povratak namaknuti „prosidbom ispred crkve“, ali da su mu „pomogli dobri ljudi koji nisu mogli gledati kako se nevoljnik pati“.
Nakon što je saslušao obje strane sudac je dao nalog da se A.Š. podvrgne psihijatrijskom pregledu pa ako psihijatri nađu da nije sišao s uma da ge odmah pusti iz ludnice.
