Ivana Vitića, koji je rođen u Šibeniku 1917. godine poznajemo kao vrsnog arhitektu koji je projektirao zgradu sadašnje Gradske knjižnice Juraj Šižgorić u Šibeniku i cijelog kompleksa sa zgradom Osnovne škole Fausta Vrančića, kinu Šibenik i hotelu Jadran,po stambenom naselju Baldekin, stambenom bloku Ražine i nizu drugih građevina u cijeloj Hrvatskoj, ali ne i kao slikara. Zbog toga je poseban kuriozitet što će 11. studenog u Muzeju Grada Šibenika biti otvorena izložba njegovih slika koje su u vlasništvu njegove kćeri i sina, također slikara. Izložba njegovih likovnih radova prije toga je bila postavljena u Dubrovniku i Zagrebu. Šibenski arhitekt Ivan Vitić bio je veliki frajer, šezdesetih je godina vozio Alfa Romeo, jedan od prvih u ovom dijelu svijeta, gotovo se uvijek fotografirao s cigaretom u ruci. Nadimak mu je bio Giovanni. Izbacili su ga iz gimnazije zbog nestašluka pa je u Sinju završio privatnu školu. U slobodno se vrijeme ovaj potomak šibenske brodarske obitelji vozio brodom koji je dao graditi u Engleskoj, kako piše o njemu časopis ORIS.Ne bi bilo teško staviti ruku u vatru da je Vitić naš najbolji arhitekt ako ne svih vremena, onda barem 20. stoljeća. Umro je 1986. godine., kažu stručnjaci. Njegov sin, također se zove Ivan Vitić, nadimak mu je Đino, slikar je, mijenja stilove, slike su mu u novije vrijeme apstraktne, imao je nekoliko izložbi, primjerice u Mimari, no moglo bi se reći da se drži po strani od mainstream likovne scene. Međutim, malo je poznato da se i arhitekt Ivan Vitić bavio slikanjem. To su sada ispravili urednici časopisa Oris, koji su u sklopu Dana Orisa u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku otvorili izložbu crteža Ivana Vitića arhitekta. Ima sveukupno 17 crteža, koje je Orisu poklonio arhitektov sin, i ovo je prvi put da se izlažu. Riječ je o uglavnom motivima dalmatinskih krajolika i gradskih veduta. Ako se samo prisjetite Vitićeve asketske, avangardne Kockice, njezine čiste, geometrijske forme, ove će vam se slike učiniti posve neočekivane; one, naime, pršte od boje. Nižu se prizori narančastih i žutih maslinika koji kao da su pregorjeli pod silnom vrućinom, načičkanih dalmatinskih kućica podno brda i kristalno plavog neba, lokalnih crkvica i uskih trgova, naslikanih u tehnici drvenih bojica, flomastera i pastela, na školskom bloku broj 5. Znamo da je Ivan Vitić tehnički bio izuzetno vješt, pa je ponekad crtao ugljenom na bloku, na lokaciji, pred investitorom, kako bi ga fascinirao, i pri tom je uživao u efektu koji bi njegova virtuoznost izazvala. Također, ponekad je rapidografom crtao čestitke, ali su pejsaži iz njegovog opusa donedavno bili nepoznati. Foto: Stručni časopis ORIS
